Stanoje M. Mijatović: Narodna medicina Srba seljaka u Levču i Temniću

Stanoje M. Mijatović: Narodna medicina Srba seljaka u Levču i Temniću, SANU, Srpski etnografski zbornik knj. 13, Etnološka građa i rasprave, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1909.

COBISS.SR-ID - 141475596 (https://plus.cobiss.net/cobiss/sr/sr/bib/141475596)

III Bajanje. uredi

     Ovaj posao ne može svaki da obavlja. To vrše obično žene i to kako stare, tako i mlade; kako udate tako i udovice. Bajalice su obično i činjarice. Taj posao u najviše slučajeva ide jedan s drugim zajedno, ma da ima i podvojenih. Retke su žene koje znaju da baju od svake bolesti. Ima ih koje znaju da baju od pojedinih bolesti (kao na pr. od crvenog vetra, od uroka i dr.} Ovaj se posao prenosi i održava nasleđem. Majka kazuje kćerima ili snahama, a ove opet to kazuju svojima. Ima i devojaka, koje znaju da baju od ponekih bolesti.[1]
     Za bajanje je najzgodnije vreme kad je pun ili kad je mlad mesec, i to obično ponedeonikom i četvrtkom nzjutra pre sunca, kad je dan u napredak. Praznikom se nikada ne baje, jer se drži da bajanje tada neće pomoći. „Ono može biti uspešno (po narodnom verovanju), ako bolesnik veruje u njegovu moć i ako nikom ne priča o njemu.[2]
     Kao sredstvo za bajanje uzima se pero od kokoške. Osobito se u tome ceni deveto pero iz desnog krila devetog kvočkinog pileta koje se izvelo u deveti utornik po Vožiću. Još se za to uzima neprim kalem, strelica (gorski kristal), vosak od izumrlih pčela i dr. Baje se na pragu, na pročenju (u kući), na drvljaniku, pod sedalom i t. d.
     Bajalicama se plaća od 20 p. din. pa do dinara i više — prema pogodbi. Bajalice baju toliko puta, dok bolest ne iščili. — Čuvenim bajalicama idu nevoljnici iz dalekih sela. I mnoge Ciganke znaju da baju, vračaju i čine. — Osobito se cene starovečne žene bajalice, koje su čiste (bez periode), a pri tom i udovice. Mnoge bajalice uz bajanje znaju i da leče, te zato uza se nose i razne (lekovite) trave i druge stvari. — Nu ima žena koje samo znaju da gase ugljevlje i ništa više. Slične su s ovima i one koje znaju „da gledaju" u karte, u zrna (od kukuruza, pasulja, boba) i dr. Među ovim poslednjim nađe se i po koji čovek (kao n.pr. Đurđe iz M. Sugubine zna da vrača ženama nerotkinjama). Za danas su najčuvenije bajalice u ova dva kraja: baba-Stanka iz Dragova i baba-Stana (Ciganka-vretenarka) iz Suvaje (Temnić). — Sem ovde iznetih mnoga bajanja i činja ima i u odeljku „valja se" i „ne valja se".
                                                        * *
                                                         *

1. Protivu buba u glavi. — Kad malo dete (dojače, sisanče) požuti u licu; kad mu se uši provide; kad se često pipa po glavi; kad u opšte ne valja: — onda se kaže da ima bube u glavi.

2. Protivu uzetosti. —

3. Protivu zlih očiju. (Gašenje ugljevlja). —

ili:

4. Kad ko ne može da spava (naročito mala deca) —

5. Kad ko (naročito dete) mokri poda se —

6. Protivu strave. —

7. Protivu crvenog vetra. —

Ili:

Ili:

Ili:

8. Protivu jašterice. —

9. Protivu nespavanja. —

10. Protivu zatvora. —

11. Protivu nicine (micine). —

Ili:

Ili:

12. Protivu otoka. —

13. Kad se ko natruni ili narusi u oko. —

14. Protivu dalka. —

Ili:

Ili:

15. Protivu velike bolesti ili padavice. —

16. Protivu namere. —

Ili:

Ili:

Ili:

17. Protivu uroka. —

Ili:

Ili:

Ili: (od uroka i sekavice):

18. Protivu sekavine: -

19. Protivu groznice. —

20. Protivu podljute (tj. kad se rana podljuti). —

Ili:

21. Protivu pljugavica, pljuskavica ili ruse. —

Ili:

22. Protivu glavobolje —

23. Od žutice. —

Ili:

24. Protivu ma kakve bolesti. —
     Tri ženska deteta treba da donesu od tri bačve, iz kojih se vino toči, pomalo onoga vina, koje zastaje na utoru ispod čepa. To vino treba sasuti u jednu veću čašu u koju treba ugasiti tri živa ugljena. Od toga vina treba posle bolesnik malo da pije, a malo da se umije. Ostatak treba da se baci na psa, pa ako se pas otrese, onda će se i bolesnik uskoro otresti bolesti.

Reference uredi

  1. Što baš ženske umeju da baju, čine i da leče d-r Vladan Đorđević kaže, da je to došlo otuda, što su u staro mnogobožačko vreme mahom ženske bile žrice — prvosveštenici — i proročice. — Letonis Matice Srpske; god. 1872., knj. 114.
  2. D-r Vladan Đorđević; ibid.