Arab:
Ustavi se, ah ustavi,
plahi mladče, i ne leti 1150
gdi poguba tva se spravi,
gdi zli udes smrti prijeti!
Paček da znaš i ti veće,
što zna sama pamet moja,
zvijezde brane, nebo ne će, 1155
Sunčanica da je tvoja.
Kijem razlogom hoć pustiti
ćercu kralja od Persije,
koje slove glas čestiti
po svijem pucim od Azije? 11605
Znaš, s bojnicom lijepom da si
krepku vjeru uhitio,
u nescijeni a sada si
prem lipotu nje zabio.
Djevojčica vrijedna i bojna 1165
kroz hrabrena djela svoja,
sama ova jes dostojna
vjerenica biti tvoja.
Paček ne mož po razlogu
drugu vilu ti ljubiti, 1170
prema ljudem, prema bogu,
ako ne ćeš sagriješiti.
Da li hoćeš prije vremena,
mlad kraljević, poginuti,
ne hoteći od ljubjena 1175
tvoga verna svjeta čuti?
I da li ćeš ćaćka tvoga
ktjet pod staros ucviliti,
da ga bude boles mnoga
cjeć tve smrti pogubiti? 1180
Osvijesti se, mladče, veće
i ne trči bez razbora,
gdi očite tve su smeće,
gdi poguba tva se otvora.
Strašimir:
Ter to da ja Sunčanicu, 1185
izdavniče u svem kleti,
ne bih mogo vjerenicu
na sramotu svijeta uzeti?
Kroz zakletvu jer sam mnogu
Persi podo vjeru onada, 1190
to da s tega ja ne mogu
drugu vilu uzet sada?
A zato ću srca bojna
gnjevne utažit sve požude,
i zasve ona nije dostojna, 1195
silom hoću da ma bude.
Neka vidim ta nebesa,
hoće li me ustavljati,
da prije noći nje uresa
ne uzbudem uživati. 1200
Pođi druzijeh ti izdavaj
i varaj ih tvijem riječima,
pođ razumjet druzijem davaj,
moje srce straha neima.
Jere jošte, kada ne bi 1205
tva očita laža bila,
na sramotu još bi od nebi
ma se želja ispunila.
Gdi su, ki su ti bogovi,
od kijeh srce moje preda? 1210
Ma desnica i mač ovi
nebu i zemlji zapovijeda.
Pod sred jame kojegodi,
ter se ukopaj, jere inako
tvojom ćeš mi glavom odi 1215
zaplatiti smjenstvo opako.
Tu himbena i neprava
ti nebesa gledaj i pazi,
tu laživijem zvijezdam davaj
vjeru, i udes tvoj sam pazi. 1220
Arab:
Ja ću otit, a ti ostani,
nu spomenut me ćeš ime
i svjet verni i uzdani,
kada ne ćeš bit na vrime.
KOR
O od oca plemenita 1225
ćeri huda i nemila,
ka za nemir jesi od svita
u paklu se porodila.
Sumnja, kojom kroz ćud tvoju
ljubovnike verne haraš 1230
i u najvećem ka pokoju
oganj u led mrazni stvaraš.
O nakazni zla, mrzeća,
s ke se kripos zaboravlja,
nemir ćuti, raste smeća, 1235
stječe prikor, čas ostavlja.
Ti čemerom srca tvoga
žalos stvaraš od radosti,
roditeja ti istoga
tvom ubijaš nemilosti. 1240
Ti se s strašne tve prilike
gora od Čirče imaš zvati,
ka u zvijeri ljubovnike
moguća si obraćati.
Ka nakazan može gora, 1245
ka li srdžba huđa iziti
iz tmastijeh svijeh ponora
za trag ljuski pogubiti.
Zaisto izmetnu tebe pako
na svijet neka, gdi mir čuješ, 1250
kroz otrovno djelo opako
ti čemerom tvijem otruješ.
Ti druzijeh navideći
sebe grizeš s nepokoja,
i za nemir paček njeki 1255
mrzeća ti je sjena tvoja.
Pođi u mjesta ponorita,
da spomena tva ne zna se,
ter strašnoga sred Kočita
živa tako ukopaj se. 1260
U ovakoj se ima slici
ukazat vam izgled pravi,
o nesrećni ljubovnici,
vaša sumnja od ljubavi.
Svrha drugoga ata
