Sunčanica
Писац: Шишко Гундулић
AT DRUGI


AT DRUGI

ŠENA PRVA

Janko i Vladimir


* * *


Vladimir:
Čuo sam gorke tvoje smeće 725
   i vas nemir tvoj priljuti,
   i ko Janka jes mrzeće
   Sunčanici ime čuti.

Ne zna ona prave istine
   od nesrećnijeh tvojijeh zgoda, 730
   i da ti si, gospodine,
   Ugrin Janko vojevoda.

Nu ako dikla tva gizdava
   kako Janka mrzi tebe,
   ko vrijednoga Gradislava 735
   ljubi i gleda već neg sebe.

Tim pokli se i još viku
   nijesi uprav otkrit smio,
   zašto nijesi tvu veliku
   želju i ljubav njoj otkrio? 740

Ne kaži joj tvoga imena,
   nego plamen tvoj gorući,
   ako u želji prije bremena
   nećeš umrijet uzdišući.

Janko:
Smiona je i slobodna 745
   prem odveće miso tvoja,
   da nu ako bit ugodna
   ne uzbude joj ljubav moja?

U mučanju volim momu
   plačne danke dovršiti, 750
   neg po djelu smionomu
   nje ljepotu uvrijediti.

Vladimir:
Tako odveće druže mili
   ne bud srca sramežjiva,
   ugodno je svakoj vili, 755
   kada joj se plam otkriva.

Pače ukazat viku ne će
   djevojčica zasramljena,
   sve što u srcu svom najveće
   žudi, nego umoljena. 760

Tko zna, tko zna lijepa vila,
   koju tako željno ljubiš,
   da te ljubi i da s djela
   mučeće ga ti je gubiš.

Janko:
Ah moj verni Vladimire, 765
   znam da imaš ti požudu
   neizrečene me nemire
   i mu boles skratit hudu.

Poslušat ću ja te sada,
   neću naprijed već tajati 770
   ljubav, ka me smrtno jada
   želju, ka mi život krati.

Ljubovnika ja njoj neću,
   neg ljuvezni otkrit same,
   i u srdašcu tuđem me ću 775
   otkriti joj iste plame.

Ali smeće svak čas nove
   nesrećna ne slidom slide.
   Poklisare čim ćaćkove
   jošte oči me ne vide. 780

Tko zna u način dvorni i mili
   s blagom riječi prave istine,
   kad bi majci nje otkrili
   oni mene bez krivine.
 
Tko zna, svak čas mrem u smeći 785
   želeć lijepu Sunčanicu
   kom dostojnom službom steći
   za mu dragu vjerenicu.
 
Da bi i ona blaga i mila
ganula se na me trude. 790
Gnjev nemili utažila
i smirila me požude.

Vladimir:
Poklisari ćaćka tvoga
   u putu su zaisto veće,
   jeda Višnja vlas ih mnoga 795
   donijet bude cjeć tve sreće.

Janko:
Ah da budem srećan biti
   tere službe me dostoje,
   da se na me rasrčiti
   ne uzbude sunce moje. 800

I tvoje bi sreće bili,
   kraljevsku bi djevojčicu
   zaistinu, druže mili,
   steko za tvu vjerenicu.

Vladimir:
Veliki su veoma sada 805
   s blagodarstva dari tvoji,
   što tvoj verni rob ikada
   promisliti nedostoji.

Ti iz ropstva jesi mene
   zlijeh gusara slobodio, 810
   kad s kriposti neizrečene
   grade im si razorio.

Ti poziva veće puta
   na boj moga gospodara.
   Nemiloga Arnauta, 815
   vojevodu od gusara.

Paček njemu na očima,
   za junaštvo tve otkriti,
   tvrđe mu valjat smjenstvo ima
   i iz njih mene sloboditi. 820

Ah u komu nepokoju
   osta onadar gusar kleti,
   kad slobodu vidje moju,
   kad se ne smje tebi oprijeti.

Janko:
Tko djeluje djela huda, 825
   zle ga svuda zgode slide,
   ali eto odovuda
   dvorkinjica put nas ide.


ŠENA DRUGA

Isti i dvorkinjica


* * *


Dvorkinjica:
Zdrava budi milos tvoja,
   Gradislave plemeniti, 830
   Sunčanica ma gospoja
   žudi s tobom govoriti.

Janko:
I ti zdrava i vesela
   dvorkinjice lijepa budi,
   dobro me si nać umjela, 835
   hodino, gdi tve srce žudi.


ŠENA TREĆA

Vladimir sam


* * *


Ni jesi Janko, druže mili,
   sam ki uzdišeš ti s ljubavi,
   gorko i mene ona ustrili
   i u ropstvo svoje stavi. 840

S Zorke, ku sam služit obro
   i ljubiti ja dovika,
   moje ufanje, moje dobro,
   ma čestitos svakolika.

S nje lijeposti mlados moja 845
   mre, uzdiše, tuži i plače,
   i u srdašcu s nepokoja
   ćuti plame svak čas jače.
 
Mrem, jer duše nije u meni,
   živem tužan bez života, 850
   pokli život moj ljubjeni
   i duša je nje lipota.
 
Rob joj ostah još onada
   vas zatravljen u životu,
   sred Budima lijepa grada 855
   kad zamjerih nje ljepotu.

Otkrit joj se nijesam smio,
   zasve jer želja mnoga je bila,
   da je ne bih uvrijedio,
   da se ne bi rasrčila. 860

Ali gorko uzdišući
   mogla je poznat lijepa moja
   oganj i plam moj gorući
   i uzrok moga nepokoja.

Tebe draga bratučeda 865
   cjeć hrabrenstva slavna tvoga
   Janko Ugrine ljubi i gleda
   kako braca svoga istoga.
 
Paček za čas tvoju veću,
   ne roditelj blag i mio 870
   vjerenika i nje sreću
   u ruke je tve spustio.
 
Ali lijepu Sunčanicu
Odovuda vidim iti
i s njom jednu dvorkinjicu, 875
trijeba mi se ukloniti.


ŠENA ČETVRTA

Sunčanica i dvorkinjica


* * *


Dvorkinjica:
Pomno mi si sve skazala,
   nu ne reče još mi viku,
   jes očito ti spoznala,
   ljubi li i on tvoju diku? 880

Sunčanica:
Ljubi, ah jaoh, i saviše
   bojni mladac mlados moju,
   ah da vidiš, кô uzdiše
   i u kom je nepokoju. 885

Dvorkinjica:
Da kad vitez podnositi
   vrh svega te tako ljubi,
   zašto ures tvoj čestiti
   haraš smrtnoj u pogubi?

Sunčanica:
To je moga bolovanja 890
   uzrok s koga ću uzdisati,
   jer me ljubi bez ufanja
   da mu mogu pomoć dati.

Primoguća dva bojnika
   boj mi čine s obje strane,
   čas i ljubav prem velika, 895
   ka mi uzroči vječne rane.

Ljubav prosi, Jubav pita
   prije nego me boles shara,
   da viteza glasovita
   za moga uzmem gospodara. 900

Ali čas mi je prid očima
   i ispunit tužnoj sila,
   što sam svijem bogovima
   zakletvom se podložila.

Što te tkogod ne ubije, 905
   Janko, i prsi tve ne otvori,
   da te jednom veće nije,
   da se o tebi ne govori?

Nu što velim s hude smeće
   u kî upadam jad nemio, 910
   tad bi se uprav sasma veće
   gorki nemir moj otkrio.

Jer hih bila ja držana
   dobitniku ljubi biti,
   jaoh, i tebe uzdisana 915
   slatka dušo ostaviti.

Da je, vajmeh, moja želja,
   paček sada taka je sila,
   da od jednoga neprijatelja
   smrt mi ima bit nemila. 920

Dvorkinjica:
Nemoj plakat ni cviliti,
   neg ustavi suze tvoje,
   kijem se ures tvoj čestiti
   hara, lijepa ma gospoje.

Jer ako ti srce žudi, 925
   da tve kletve budu istine,
   nać ćeš način, Janko hudi
   kako hoćeš da pogine.

Gradislav je slavna imena,
   ko je vidjela tvoja dika, 930
   smjenstva i srca prihrabrena,
   čas i slava svijeh bojnika.

Već neg sebe on te ljubi
   i sred srca drži svoga,
   njega pošlji, da pogubi 935
   neprijatelja huda tvoga.

Tako ti ćeš osvećena
   od hudoga bit krvnika
   i viteza obljubljena
   za svoga uzet vjerenika. 940
Sunčanica:
Pokli drugi način nije,
   ki bi tjela ja nać moći,
   s Gradislavom trijeba mi je
   za govorit sada poći.

A prem ja sam sad poslala 945
   dvorkinjicu mu put njega,
   još mi odgovor nije dala,
   trijeba jošte da ište ga.


ŠENA PETA

Kraljica, vojevoda i kor bojnika


* * *


Kraljica:
Ovdi sam te ja dozvala,
vojevoda prihrabreni, 950
malo prije jer dopala
po ulaku je knjiga meni,

da gusara vojska plaha
   pali, siječe, robi i plijeni
   bez bojazni i bez straha 955
   sve po mojoj kraljevini.

Cjeća toga pođ ureda
   ter svu skupi vojsku tvoju,
   opri im se bojno i nedaj
   kraljevinu plijenit moju. 960
  
Paček hoću svikolici
   da s oružjem s tobom idu
   i vojevode i bojnici,
   i mještani da te slidu.
 
Vojevoda:
O kraljice slavna imena, 965
   ma je vojska bojna ureda
   ispuniti pripravljena
   sve što tva vlas zapovijeda.

Tim ni se straši ni se smetaj,
   jer tva kruna ima znati, 970
   da bi svaki na kraj svijeta
   pošo za te vojevati.

Gusari će svi nemili
   pedepsani od nas biti,
   i plijen, ki su učinili, 975
   svojom glavom zaplatiti.
 
A vi, slavna družbo moja,
   požuda u kijeh sveđ je živa
   i kojima trud od boja
   kako i meni ne dodiva. 980

Svaki obuci tvrdo oklopje
   i zlaćeni mač pripaši,
   svaki noseć vito kopje
   na bojnoga konja uzjaši.

Bez krzmanja da se ide, 985
   dokli gore štete nije,
   zli gusari da se slide
   što se može brže i prije.

Bojnik prvi:
O po svemu svijetu slavni
   vojevoda naš čestiti, 990
   svikolici mi smo spravni
   tve stupaje sad slijediti.

Nas od boja trud ne smeta,
   mi smo u krvi zadojeni,
   i svi jošter od djeteta 995
   vojevati naučeni.

Bojnik drugi:
Hodmo, svijetli vojevoda,
   što čekamo, što stojimo,
   da gusarim smrt se poda,
   da ih u plijenu zaplijenimo. 1000

Slijedimo ih naglo dosti
   prije nego se od nas skriju,
   svikolici bez milosti
   da se satru i pobiju.

Bojnik 3:
Ne će uteći, jer da budu 1005
   na kraj svijeta još otiti,
   bježanje će im bit zaludu,
   svud ćemo ih dostignuti.

Kraljica:
Velika vam budi hvala,
   o vitezi verni moji, 1010
   ja sam dobro vazda znala,
   da ma kruna o vam stoji.
 
A sred dvora imam moga
   na obrani ovijeh mira
   Gradislava hrabrenoga 1015
   i s nim druga Vladimira.

Ne bojmo se nijednoj zgodi
   imajući njih uz mene,
   da gusari dođu odi
   i da ćercu mu zaplijene. 1020
 
Tijem veće se opravite,
   svak junaštvo kažuć svoje,
   oprite im se, zabranite,
   da kraljestvo plijene moje.

Pođ po svakoj glasi strani 1025
   u to jedan ovu zgodu,
   svak da čuva i da brani
   mjesta općena i slobodu.

Vojevoda:
Hodmo, družbo prihrabrena,
   dobrzo ćeš o krajice 1030
   od gusara osvećena
   biti naše od desnice.


ŠENA ŠESTA

Janko i Sunčanica


* * *


Janko:
S kojom službom ja na sviti
   na milosti ove tvoje
   moć ću viku opslužiti, 1035
   Sunčanice ma gospoje.

Dokli budem u životu
   sveđer ti ću robovati
   i vrh svega tvu lipotu
   samo dvorit i gledati. 1040

Sunčanica:
Robinjica ja sam tvoja,
   ti gospodar jesi meni,
   uzdisana željo moja,
   drag životu moj ljubjeni.

Jer je pravo da gospodi 1045
   moje srce i me ktjenje,
   tko me obrani, tko slobodi,
   tko usčuva me poštenje.
 
Ti si bio me obrana,
   ki zle pobi izdavnike, 1050
   harna ti ću i držana
   s tega biti ja uvike.

Ali gorke koje smeće,
   Gradislave brate mili,
   priko reda tako odveće 1055
   nemirna te su učinili?

Janko:
Kako ne ću smeten biti,
   ako, vajmeh, tva je želja
   prije vremena pogubiti
   moga druga i prijatelja. 1060

Sunčanica:
Neprave su sumnje tvoje,
   jer je ugodna meni vira
   i sve službe primam koje
   od druga ti Vladimira.

Janko:
To Vladimir moj drug nije, 1065
   ko ti scijeniš, dušo mila,
   nego jedan vitez ki je
   mrzeć tebi u sva dala.

Sunčanica:
Ah nemoj se ti bez reda
   s tega smetat drag životu, 1070
   ljubit ću ga unaprijeda
   kako istu tvu dobrotu.

Cjeća toga ne stoj veće,
   neg slobodna otkrij meni,
   ki je vitez slavne sreće 1075
   prijatelj i drug tvoj ljubjeni.

Janko:
Jedan ki te služi i gleda
   ljubeći te već neg sebe,
   jedan koji sveđer preda
   i uzdiše cjeća tebe. 1080

Sunčanica:
Da kad slijedi svud me tako,
   dobro poznam i ja njega,
   ali brače ti nikako
   ne smetaj se cjeća tega.

Strašimir je to nemili, 1085
   himben, opak, poznan svudi,
   komu od roda sveđ su bili
   izdavnici, ko i on, hudi.

Janko:
Nije Strašimir to mrzeći,
   nego drugi, ma ljubjena, 1090
   gospodičić vele veći
   kraljevskoga od koljena.

Dosta službe ki je tebi
   i harnosti učinio,
   ni života koji ne bi 1095
   cjeća tebe zaštedio.

Sunčanica:
Ne na hodim ja drugoga,
   kom držana mogu biti,
   nego tebe ja istoga,
   Gradislave plemeniti. 1100

Janko:
U svemu se sličan gleda
   meni i mojijeh on je lita,
   nu ne išti još naprijeda
   ni me o njem veće pitaj.

Jer znam, kad bi uzaznala 1105
   ime od mlaca prihrabrena,
   da bi se ončas ukazala
   rasrčena i smetena.

Sunčanica:
Hoću od tebe ma požuda
   da se bude ispuniti, 1110
   ali hodmo odovuda,
   Strašimiira vidim iti.


ŠENA SEDMA

Strašimir sam


* * *


Ah nemila huda i prika,
   ah himbena Sunčanice,
   to je poštenje, to li je dika 1115
   od krajevske djevojčice?
 
Ljubit jednoga inostrana,
   ki ne ima sunca dio,
   a ne scijenit Tartahana,
   komu on sluga ne bi bio. 1120

Da li mojijem na očima
   proć razlogu i zakonu
   jedan tamnjak smjenstvo ima
   ljubit lipos tvoju mnogu?

A ja, slavna od koljena 1125
   česarskoga ki izlazim,
   tvoja djela nepoštena
   i sramote me da pazim?

Ah prikora sasma teška,
   ah sramote hude odviše, 1130
   gdi je desnica ma viteška,
   da vas ured satariše!

Ali ne ćeš, huda vilo,
   dugo s njime uživati,
   nepošteno vaše dilo 1135
   ja ću danas pedepsati!

Bludniku ti nemilomu,
   neka u većoj jesi smeći,
   prvo hoću pri zlu tvomu
   prem oholu glavu odsjeći, 1140

pak za prikor vjekoviti
   iz iste ti je me desnice
   imam na dar pokloniti,
   nepoštena Sunčanice!

Neka vidiš, o nemila, 1145
   pače očito poznaš tada.
   na komu si promijenila
   kralja koji svijetom vlada.


ŠENA OSMA

Isti i Arab


* * *


Arab:
Ustavi se, ah ustavi,
   plahi mladče, i ne leti 1150
   gdi poguba tva se spravi,
   gdi zli udes smrti prijeti!

Paček da znaš i ti veće,
   što zna sama pamet moja,
   zvijezde brane, nebo ne će, 1155
   Sunčanica da je tvoja.

Kijem razlogom hoć pustiti
   ćercu kralja od Persije,
   koje slove glas čestiti
   po svijem pucim od Azije? 11605

Znaš, s bojnicom lijepom da si
   krepku vjeru uhitio,
   u nescijeni a sada si
   prem lipotu nje zabio.

Djevojčica vrijedna i bojna 1165
   kroz hrabrena djela svoja,
   sama ova jes dostojna
   vjerenica biti tvoja.

Paček ne mož po razlogu
   drugu vilu ti ljubiti, 1170
   prema ljudem, prema bogu,
   ako ne ćeš sagriješiti.

Da li hoćeš prije vremena,
   mlad kraljević, poginuti,
   ne hoteći od ljubjena 1175
   tvoga verna svjeta čuti?

I da li ćeš ćaćka tvoga
   ktjet pod staros ucviliti,
   da ga bude boles mnoga
   cjeć tve smrti pogubiti? 1180

Osvijesti se, mladče, veće
   i ne trči bez razbora,
   gdi očite tve su smeće,
   gdi poguba tva se otvora.

Strašimir:
Ter to da ja Sunčanicu, 1185
   izdavniče u svem kleti,
   ne bih mogo vjerenicu
   na sramotu svijeta uzeti?

Kroz zakletvu jer sam mnogu
   Persi podo vjeru onada, 1190
   to da s tega ja ne mogu
   drugu vilu uzet sada?

A zato ću srca bojna
   gnjevne utažit sve požude,
   i zasve ona nije dostojna, 1195
   silom hoću da ma bude.

Neka vidim ta nebesa,
   hoće li me ustavljati,
   da prije noći nje uresa
   ne uzbudem uživati. 1200
 
Pođi druzijeh ti izdavaj
   i varaj ih tvijem riječima,
   pođ razumjet druzijem davaj,
   moje srce straha neima.
 
Jere jošte, kada ne bi 1205
   tva očita laža bila,
   na sramotu još bi od nebi
   ma se želja ispunila.

Gdi su, ki su ti bogovi,
   od kijeh srce moje preda? 1210
   Ma desnica i mač ovi
   nebu i zemlji zapovijeda.

Pod sred jame kojegodi,
   ter se ukopaj, jere inako
   tvojom ćeš mi glavom odi 1215
   zaplatiti smjenstvo opako.
 
Tu himbena i neprava
   ti nebesa gledaj i pazi,
   tu laživijem zvijezdam davaj
   vjeru, i udes tvoj sam pazi. 1220

Arab:
Ja ću otit, a ti ostani,
   nu spomenut me ćeš ime
   i svjet verni i uzdani,
   kada ne ćeš bit na vrime.

      KOR
O od oca plemenita 1225
   ćeri huda i nemila,
   ka za nemir jesi od svita
   u paklu se porodila.
 
Sumnja, kojom kroz ćud tvoju
   ljubovnike verne haraš 1230
   i u najvećem ka pokoju
   oganj u led mrazni stvaraš.

O nakazni zla, mrzeća,
   s ke se kripos zaboravlja,
   nemir ćuti, raste smeća, 1235
   stječe prikor, čas ostavlja.

Ti čemerom srca tvoga
   žalos stvaraš od radosti,
   roditeja ti istoga
   tvom ubijaš nemilosti. 1240
 
Ti se s strašne tve prilike
   gora od Čirče imaš zvati,
   ka u zvijeri ljubovnike
   moguća si obraćati.

Ka nakazan može gora, 1245
   ka li srdžba huđa iziti
   iz tmastijeh svijeh ponora
   za trag ljuski pogubiti.

Zaisto izmetnu tebe pako
   na svijet neka, gdi mir čuješ, 1250
   kroz otrovno djelo opako
   ti čemerom tvijem otruješ.

Ti druzijeh navideći
   sebe grizeš s nepokoja,
   i za nemir paček njeki 1255
   mrzeća ti je sjena tvoja.

Pođi u mjesta ponorita,
   da spomena tva ne zna se,
   ter strašnoga sred Kočita
   živa tako ukopaj se. 1260
 
U ovakoj se ima slici
   ukazat vam izgled pravi,
   o nesrećni ljubovnici,
   vaša sumnja od ljubavi.

     Svrha drugoga ata



 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Гундулић, умро 1682, пре 342 године.