Sofronija
Писац: Вице Пуцић
At treći


At treći

Šena prva

* * *


Olindo sam

Nijesu bile bez razloga,
tužni Olindo, sumnje[1] tvoje,
i bez grijeha nepravoga
verni puk tvoj[2] kriv ostoje!

I ti pod mač glavu stavi, 965
i da bude sržbu svoju
nasititi kralj nepravi,
krv u općenom proli broju!

Ako li te muči i smeta
er s ostalijem bez krivine 970
u mlađahna svoja ljeta
Sofronija lijepa gine,

pusti smeću, tvojoj tužbi
mjesta nije na ovem svijeti,
i tvoj đuh će š njom u družbi 975
rajske u dvore poletjeti!

Dobrovoljno nje ljepotu
ja bih sužanj odmijenio,
i momu bih na životu
dragi život nje kupio! 980

Nu nijednoga nije lijeka
zasve er nać ga srce žudi,
svijes kraljeva silna i prijeka
svijeh nas na smrt jur osudi!

A prem ga evo! S strane otiću, 985
je da štogod budem čuti!
Jednom život izgubiću,
jednom imam poginuti!


Šena druga

* * *


Kralj, Ismeno, vojevoda i bojnici, paka dohodi Sofronija i Olindo.

Aladin:
I još nijeste izvršili
što vam moja vlas naredi, 990
i još žive puk nemili,
još naša se sabja štedi?

Ne, ne, sada, sad najpreče
krzmanje se svako ostavi!
Da se ubije, da se isiječe 995
jednom rukom krivi i pravi!

Vojevoda:
Prosti, kralju! - nije krzmanje
s neposluha bilo naše;
svaki se od nas na najmanje
tvê trenutje spravan kaže ! 1000

Nu gdi se ima sad proliti
u čas jedan krv tolika,
potreba mi bi skupiti
cvijet najboljijeh od bojnika.

Tim da poznaš tvâ besjeda 1005
u kakvoj se scijeni drži,
evo ti ih - zapovijeda',
sve što hoćeš da se izvrši!

Aladin:
Hoću da se svi krstjani
prije neg dođe noć isijeku, 1010
i po svakoj grada strani
da njih krvi rijeke teku!


Šena treća

* * *


Isti, i Sofronija dohodi sama.

Sofronija:
Vedri kralju, idem k tebi,
u toliko gnjev ostavi
i naredi blag u sebi 1015
da se i tvoj puk ustavi!

Idem ti odkrit, i uhićena
dat u ruke krivca onoga,
koga sl iskô, i od koga
tvoja vlas je uvrijeđena! 1020

Aladin:
Prem skrovita neka sila
taži moju sržbu mnogu,
i čini me proć razlogu
blage svijesti, srca mila:

ja te slušam svekoliko, 1025
po načinu izrijet slijedi -
vjerni moji, u toliko
krstjanski se puk ne uvrijedi!

Sofronija:
Jur svakoga oslobodi,
nî načine išti nove: 1030
prid tobom je krivac odi,
djelo i krađa ruke je ove!

Meni, meni svukoliku
daj pedepsu; ja sam ona,
koja uzeh svetu sliku 1035
i uvrijedit te bih smlona!

Aladin:
Da reci mi sad pravedno:
tko bi svjetnik od te krađe,
tko li danas s tobom zajedno
u smionom se djelu nađe? 1040

Sofronija:
Za glas vječni steći u vike,
nitkom inom nijesam htjela
ja od moje slave i dike
najmanjega podat dijela!

Sama, sama ja sam znala 1045
što sam bila namislila,
sama sam se svjetovala,
sama što htjeh izvršila!

Aladin:
Na samoj se zato tebi
ima vas moj gnjev smiriti, 1050
i tvû samu glavu trijebi
osveti je posvetiti!

Sofronija:
I s razlogom sama ako
na svijetloj se časti brojim,
trijeba je sama da na svako 1055
pedepsanje spravna stojim.

Aladin:
Prem veliko smionstvo ovo je,
bez pripasti s vedrijem čelom
doć prid isto lice moje
i hudijem se dičit djelom! 1060

Da nu pokli sama jesi
na himbenoj krađi bila,
sad najbrže rec' mi, gdje si
ukradenu sliku skrila?

Sofronija:
Ne skrih je neg ončas užegoh, i s tega 1065
veliku scijenim čas steć dana ovega,
a to da se na sem sviti
ne uzbude moć do vika
gnusnom rukom ockvrniti
od nemilijeh nevjernika! 1070

Ili išteš lupeštinu,
lupeža ili iznać predaš,
vik nju nećeš u istinu
vidjet, a evo njega gledaš,

zasve da se ne ima rijeti 1075
krađa, ni ja lupež mogu:
pravedno je ono oteti,
što je oteto proć razlogu!

Aladin:
Ne, ne veće ti naprijeda',
nevjernice svijem nemila! 1080
Smiona me tvâ besjeda
gore od krađe uvrijedila!

Ured', ured', vjerni moji,
da se uhiti, da se sveže,
i nje kako grijeh dostoji 1085
silnijem ognjem da se užeže!

Vojevoda:
Vi je tvrdo savežite,
a vi ostali skoč'te hrli
tere drva donesite
za naložit oganj vrli!1090


Šena četvrta

* * *


Isti i Olindo.

Olindo:
Nije, nije ona kriva
u himbenoj lupeštini,
i u zahvalah da laživa
jes ovako ludos čini!

Ne promisli, ne smije od srama 1095
ni učinit može viku,
kô svi znamo, žena sama
i nevješta stvar toliku!

Neka reče uprav sade,
kô privari tvê stražane, 1100
kô li svetu sliku ukrade
od božice naše izbrane!

Ja kroz prozor crkve vaše
sam krijući uljezo sam,
ja privarih tvrde straže 1105
i ja sliku uzeo sam!

Moja, moja čas ovo je,
i smrt moja ima biti!
Pedepsanje nemoj moje
da ona bude prigrabiti! 1110

Moje su ovo uze, i meni
š njima ruke savežite!
Meni, ne njoj, plam ognjeni,
o bojnici, pripravite!

Sofronija:
Što prav ideš tužan odi! 1115
Ki svjet, ka li nesvijes luda
priteže te i dovodi
za drug biti mojijeh truda,

i bez tebe dana ovoga
da to podnijet nijesam jaka 1120
od čovjeka što jednoga
moguća je sržba opaka?

Imam i ja srce u meni,
ke bez družbe i pomoći
ni se straši ni se lijeni 1125
i najhudu na smrt poći!

Olindo:
Zaludu se tva dobrota
sili moj grijeh uzet na se:
ja sam krivac, svrh života
moga osvetit kralj ima se! 1130

Sofronija:
Ja sam kriva, a ti u svemu
prav, samo se mož' kriv riti,
er u svijetlom djelu ovemu
slavu mi išteš prigrabiti!

Olindo:
Ja, ja pitam što je moje, 1135
a ti si ona, ka mâ dila
bez pomoći nijedne svoje
osvojit si namislila!

Aladin:
Nikako se ne podoba
pogrda ova mojoj dici; 1140
objema se vjeruje, oba
ostanite dobitnici:

i njega kako i nju, bojnici, svežite,
i istom na ognju zajedno spržite!

Ja ću otit, namjesnika 1145
ostavljam vam starca ovega,
koga uzeh za svjetnika
u svijeh djelijeh najdražega.

Svjetnik:
Pođi, kralju; ja ću ostati,
rob i sluga tvoje krune, 1150
i pomno ću nastojati
da se želje tve ispune!



Šena peta

* * *


Svjetnik, vojevoda, bojnici, Sofronija i Olindo svezani.

Vojevoda:
Još ovezijeh s drvim ne bi!
Suproć njima jedan trči,
ončas ih je užeć trijebi, 1155
da se na nas kralj ne srči!

Bojnik:
Nlje potrebe: evo izlaze,
i kô žuđiš nose drva,
ka oko njih trijeba da se
budu stavit sad najprva. 1160

Svjetnik:
Čijem je ovako doneseno
što se imalo nam donijeti,
i pokli je pripravljeno
što bi trijeba pripraviti,

što krzmate, što činite? 1165
Nijedan od vas lijen ne budi:
stav'te drva, plam staknite,
izvršite što kralj žudi!

Oletrio:
Da to dragi vez ovo je,
s kojijem ufah u životu 1170
sklopit tužno srce moje
uz gizdavu tvu ljepotu?

Ovo li je plam ljuveni,
koji cijenjah na sem svijeti
da u tebi i u meni 1175
jednako će sveđ gorjeti?

Jedne plame, uzi jedne
verna ljubav nami obeća,
a s osude nepravedne
sad nam druge spravlja sreća!1180

Sasma, ah, jaoh, sasma ona
bila nas je razlučila;
nu nas sada usiona
smrt je zajeđno sadružila!

Drago mi je pokli od mira 1185
drug ne mogoh tvoj se riti,
da od ognja ki nas stira
ljubjeni ću drug ti blti!

Ne moj, tvoj me udes smeta,
er o dragi moj pokoju, 1190
ja veselo vršim ljeta
uz ljepotu rajsku tvoju -

najliše ako sad isprosim
da sred mednijeh tvojijeh usti,
smrtne vaje čijem podnosim, 1195
najzadnji se moj duh pusti,

i da uzdahe opet tvoje
za obilježje od milosti
budu primit usti moje
na isti način, ma radosti! 1200

Sofronija:
O prijatelju, s moje družbe
spravan podnijet smrt ako si,
druge misli, druge tužbe
za uzrok vjerni vrijeme prosi!

Što ne misliš o krivini 1205
i o plati,koju dava
pravednima bog istini
neumrlijeh posred slava?

U njegovo sa mnom iirte
bremenitu smrt podnesi, 1210
ako hoćeš da s krepkime
srcem u ovijeh mukah jesi!

Gledaj lijepo sunce od nebi,
gledaj svijetle rajske dvore,
rekbi da nas zovu k sebi 1215
i daju nam razgovore!

Svjetnik:
Razlog je imo kralj otiti,
er ovako na vidjenje
ne bi mogo neg smiriti
rasrčeno svoje htijenje! 1220

Vas sam milos, vas u smeći,
i tako me jad priuze
da mi same i nehteći
po svem licu lete suze!

Nu ne moguć u ničemu 1225
ja kraljeve poreć sude,
i na mjestu sad ovemu
blage objavit me požude,

užežite oganj kleti,
da se jednom budu veće 1230
dovršiti i dospjeti
naši trudi, naše smeće!

Vojevoda:
Nu ki ovo od bojnika
na brzomu konju, jaše?
Čin junaški, bojna slika 1235
viteza ga slavna kaže!

Klorinda je, ka na svitu
istoj slavi zrake otima!
Ja je poznam glasovitu,
vrh kacige tigru ima! 1240


Šena šesta

* * *


Klorinda na konju, i isti.

Klorinda:
Koja ovo djela paze
posred grada oči moje?
Koje plame, ke poraze
puk sionski spravio je?

Ki je ono mladić, ka li 1245
djevojčica š njim svezana?
On uzdiše, plaču ostali,
a ona sama nlje skončana!

Svijes mi se rve s mnogom mukom,
i unutrnja milos njeka 1250
siluje me bojnom rukom
ustaviti djela prijeka!

Vojevoda:
Dosta smo se i saviše
uzdržali, o bojnici!
Ti plamenom u desnici 1255
za užeći stupi bliže!

Klorinda:
Ne, ne, kletu ruku ustavi
i poduni plam nemili,
ter se jedan od vas spravi
rijet mi, što su sakrivili! 1260

Svjetnik:
Zđrava, o bojna zatočnice,
glas od koje slavan leti,
sunčano se igdje lice
može nazret i vidjeti!

Prosti, ako ne bih sada 1265
tvu zapovijed izvršio:
kralj, koji nas svijeh vlada,
ovako je naredio!

Klorinda:
Dobro, da to kralj, naredi.
Nu prlje neg se djelo izvrši, 1270
od vas mi se ki ne štedi
rijet, u čem ih krivijeh drži!

Vojevoda:
Mudri Ismeno, ki nad sve ine zna
otajstva od naravi,
i u vilinje vješ hitrine 1275
ki se u svako djelo objavi,

znajuć da će brzo biti
ovdi vojska od zapada,
i hoteći utvrditi
kobnom stražom vrata od grada, 1280

iz krstjanske crkve uze
sliku, kojoj podniženi
svi krstjani klanaju se,
za majku er se božju scijeni,

pak je u našu crkvu unese, 1285
smionijem riječim gdi najbrže
skrovnijeh čari tvrde veze
i zapise vrh ne vrže.

S mnogoin pomnjom bi čuvana,
nu poginu ispod straže. 1290
I čim rukom od krstjana
otetu je kralj držaše,

naredi ih svijeh pobiti.
Djevojčica ali ona
od te krađe obaditi 1295
sebe istu bi smiona.

S tega vedri naš kralj prosti
puku ostalom, a nju samu
naredi nam bez milosti
na ovemu spržit plamu. 1300

Mladlć ovi u toliko,
nju videći osuđenu,
na se uze djelo priko
i učinit joj htje odmjenu.

Ne htje je ona, i čim oba 1305
natječu se grijeh čiji je,
kralj objema u isto doba
smrti branit htio nije.

Klorinda:
Sve sam dobro razumjela.
Dokle mene kralj ne čuje, 1310
ustavit vam huda djela,
o bojnicl, sad trebuje!

A vrh moje ja vam glave
obećavam, ni najmanje
da nećete vi zabave 1315
imat tako na krzmanje!

Svjetnik:
Ne može se neg tvojijema
zapovijedim pogoditi,
što mu drago da se ima
našoj glavi dogoditi. 1320

Klorinda:
Ne bojte se nijedne od zgode!
Ja ću za vas odgovorit,
i njihove od slobode
kralju istom ću put otvorit!

Bojnik:
Evo kralja, prem kô želi 1325
bojno i slavno srce tvoje,
ostavio dvor je bijeli
i polače svijetle svoje!

Sad će, sad će ovdi biti,
zatočnice plemenita! 1330
Tko zna, da ga samiriti
bude tvoja vlas čestita!


Šena sedma

* * *


Kralj s bojnicim, i isti.

Aladin:
Tako li se obslužuje
samosilna ma besjeda?
Tako li se izvršuje 1335
što kralj svijetli zapovijeda?

I vi ćete zajedno š njima
poznat ognja vrh istoga
pedepsati kô se ima
tko ne sluša kralja svoga! 1340

Klorinda:
O mogući, o hrabreni
kralju sionskijeh od država,
glas od koga uzvišeni
po svem svijetu zrak puštava,

pusti smeću, sržbu utaži, 1345
i ako jošter gnjev te vlada,
srdita se srca kaži
suproć meni samoj sada!

Klorinda sam, može biti
čuo si kadgod ime moje; 1350
idem ovdi za braniti vjeru
i ures krune tvoje,

ištom da mi zapovije
tva vlas, svako djelo uzeću,
od visocijeh strah me nije, 1355
a od malijeh se srčit neću!

Na otvornom lli polju
mnom se služit izabira,
lli ako imaš volju
vrh tvrdijeh me stavi mira! 1360

Aladin:
Ka je zemlja svljeta ovoga
od Azije tač daleče
ali od puta povrh koga
strjelovito sunce teče,

gdje čas tvoja neumrla, 1365
djevojčice glasovita,
svojom slavom nije doprla
i kaže se još skrovita?

Sad pokli si sablju tvoju
s mojom vlasti sadružila, 1370
ne imam straha ja u boju
ni se bojnijeh bojim sila!

Još da htješe vojske ranogo
na obranu mû sastati,
veće ufanje ne bih mogo 1375
ni žudjeti, ni imati!

Vidjet mi je jur vidjeti,
da Gofredo ckni saviše
i da docna puk se kleti
k nam poteži i približe. 1380

Zapovijeda' u toliko
sama, gdje hoć' da se staviš!
Dostojno je svekoliko
tebi na što ti se spravlš!

Sva najtješna djelovanja 1385
čekaju se iz tve ruke,
i tva kripos nije manja
od najveće mê odluke!

U kraljevstvu zato momu
hoću da si glava od boja, 1390
paček zakon meni istomu
zapovijed će biti tvoja!

Klorinda:
Zasve er imam sasma male,
vedri kralju, ja kriposti,
i zasve ere moje hvale 1395
dug za ispunit nijesu dosti,

nova će se stvar držati,
prije neg sam zaslužila
da počinam platu iskati
od hrabrenijeh mojijeh dila, 1400

Nu dobrota tva velika
moguća je učiniti
od moljenja ovolika
da smiona budem biti:

hoću da se momu trudu 1405
i onoj službi, ka doć ima,
darovati krivci budu,
kijeh sad gleđaš prid očima!

Ako od grijeha sumnja ima se,
vjeruj meni, prem nemio 1410
nepravedne na poraze
razlog ih je osudio.

Nu to mučim, i mučati
sve biljege ine hoću,
po kijeh mogu vjerovati 1415
njih pravednos i čistoću.

Rijeću samo, među vami
od svijeh se drži sade
da krstjanskijem desnicami
čuvana ge slika ukrade. 1420

Nu bistrina suda moga
vašijem sudin protivi se;
ni drugoga bez razloga
moj sud smirit mogo bi se.

Naše vjere prem velika 1425
pogrda jer kô znaš, bila
na oni način zlobna i prika
pustit da se vrše dila,

ni se manje nam dostoji
činit, Ismen kô svjetova, 1430
da u našoj crkvi stoji
slika tuđijeh od bogova!

Zato ovezijeh uzrok čuda
držim da je naš bog blo,
ki činjenja podnijet huda 1435
u svoj crkvi nije htio!

Neka Ismeno, ki se oruža
vilovitom samom vlasti,
svaki od čari način kuša
i njim visi svoje časti: 1440

u viteškoj našoj ruci
mi spravimo gvozđe samo,
to su naši to nauci,
i u to ufat imamo!

Aladin:
I život im i slobodu 1445
ja darivam, er dostoje
i u veću vele zgodu
svaku milos molbe tvoje!

Ili onezijem pravdu odkrivam,
ili milos, ja ne hajem; 1450
pravednijeh odrješivam,
a krivijeh na dar dajem!

Klorinda:
Velika ti hvala budi,
svijetli kraju i čestiti!
S dara ovoga vazda svudi 1455
držana ti ja ću biti!

Sofronija:
I ja ću se zvat držana
i kraljevoj i tvôj vlasti,
doklegodi mojijeh dana
tijek bjegući bude pasti! 1460

Olindo:
Ne manji je dug pri meni
osto objema, najliše ako
stečem ures tvoj žudjeni,
ki je dobro moje svako!

Klorinda:
Nije tva želja bez razloga, 1465
vrijedni mlače plemeniti;
mnogu vjeru ljubav mnoga
s razlogom će zaplatiti!

Sofronija:
A koje bi srce od stijene
nać se moglo u naravi, 1470
prid kijem ne bi bila od scijene
stavna vjera tve ljubavi?

Hotjela je tva dobrota
od me smrti drug se zvati,
zato hoću i od života 14750
da mi budeš drug ostati!

Olindo:
Ah, čestita srećo moja,
ah, mâ službo srećna odveće!
S tezijem darom mjere i broja
mom blaženstvu nać se neće! 1480

Aladin:
Uživa'te život mili
i radosti neizbrojne,
ke ste iz ruka vi primili
zatočnice ove bojne!

Ali hoću čim sunčana 1485
zraka pade sred zapada,
sa svijem pukom od krstjana
da iziđete izvan grada!

Kor bojnika:
Nestavnosti pod velike
bitje umrlo podložno je, 1490
i ne može znat u vike
pravu istinu svrhe svoje.

Narav, vrijeme, zvijezde i sreća
na izmjenu djela vrše,
i razlicijeh posred smeća 1495
među sobom svijet uzdrže.

Tijem doklegod čovjek žive
ne može se blažen zvati;
sreće su nam sve lažive,
sve se u jedan čas privrati. 1500

Isti način, ista mjera
i u tuzi se držat ima,
a to er s hipom hip se tjera,
a dan danu mjesto otima.

Tko bi reko plam ognjeni 1505
da će od pira uzrok biti,
zasve u ognju da ljuveni
bog se opći poroditi?

S ovoga se svak nauči
da nam samo svrha ostaje, 1510
ku nam podat višnji odluči,
a sve ostalo sjena da je.

Svrha


Референце

  1. 962 sumnje ] tuxbe T, tužbe G
  2. 964 puk tvoj ] tvoj Puk Ja2, Ja3, R, tvoj puk T


 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Вице Пуцић, умро 1666, пре 358 година.