Kralj s bojnicim, i isti.
Aladin:
Tako li se obslužuje
samosilna ma besjeda?
Tako li se izvršuje 1335
što kralj svijetli zapovijeda?
I vi ćete zajedno š njima
poznat ognja vrh istoga
pedepsati kô se ima
tko ne sluša kralja svoga! 1340
Klorinda:
O mogući, o hrabreni
kralju sionskijeh od država,
glas od koga uzvišeni
po svem svijetu zrak puštava,
pusti smeću, sržbu utaži, 1345
i ako jošter gnjev te vlada,
srdita se srca kaži
suproć meni samoj sada!
Klorinda sam, može biti
čuo si kadgod ime moje; 1350
idem ovdi za braniti vjeru
i ures krune tvoje,
ištom da mi zapovije
tva vlas, svako djelo uzeću,
od visocijeh strah me nije, 1355
a od malijeh se srčit neću!
Na otvornom lli polju
mnom se služit izabira,
lli ako imaš volju
vrh tvrdijeh me stavi mira! 1360
Aladin:
Ka je zemlja svljeta ovoga
od Azije tač daleče
ali od puta povrh koga
strjelovito sunce teče,
gdje čas tvoja neumrla, 1365
djevojčice glasovita,
svojom slavom nije doprla
i kaže se još skrovita?
Sad pokli si sablju tvoju
s mojom vlasti sadružila, 1370
ne imam straha ja u boju
ni se bojnijeh bojim sila!
Još da htješe vojske ranogo
na obranu mû sastati,
veće ufanje ne bih mogo 1375
ni žudjeti, ni imati!
Vidjet mi je jur vidjeti,
da Gofredo ckni saviše
i da docna puk se kleti
k nam poteži i približe. 1380
Zapovijeda' u toliko
sama, gdje hoć' da se staviš!
Dostojno je svekoliko
tebi na što ti se spravlš!
Sva najtješna djelovanja 1385
čekaju se iz tve ruke,
i tva kripos nije manja
od najveće mê odluke!
U kraljevstvu zato momu
hoću da si glava od boja, 1390
paček zakon meni istomu
zapovijed će biti tvoja!
Klorinda:
Zasve er imam sasma male,
vedri kralju, ja kriposti,
i zasve ere moje hvale 1395
dug za ispunit nijesu dosti,
nova će se stvar držati,
prije neg sam zaslužila
da počinam platu iskati
od hrabrenijeh mojijeh dila, 1400
Nu dobrota tva velika
moguća je učiniti
od moljenja ovolika
da smiona budem biti:
hoću da se momu trudu 1405
i onoj službi, ka doć ima,
darovati krivci budu,
kijeh sad gleđaš prid očima!
Ako od grijeha sumnja ima se,
vjeruj meni, prem nemio 1410
nepravedne na poraze
razlog ih je osudio.
Nu to mučim, i mučati
sve biljege ine hoću,
po kijeh mogu vjerovati 1415
njih pravednos i čistoću.
Rijeću samo, među vami
od svijeh se drži sade
da krstjanskijem desnicami
čuvana ge slika ukrade. 1420
Nu bistrina suda moga
vašijem sudin protivi se;
ni drugoga bez razloga
moj sud smirit mogo bi se.
Naše vjere prem velika 1425
pogrda jer kô znaš, bila
na oni način zlobna i prika
pustit da se vrše dila,
ni se manje nam dostoji
činit, Ismen kô svjetova, 1430
da u našoj crkvi stoji
slika tuđijeh od bogova!
Zato ovezijeh uzrok čuda
držim da je naš bog blo,
ki činjenja podnijet huda 1435
u svoj crkvi nije htio!
Neka Ismeno, ki se oruža
vilovitom samom vlasti,
svaki od čari način kuša
i njim visi svoje časti: 1440
u viteškoj našoj ruci
mi spravimo gvozđe samo,
to su naši to nauci,
i u to ufat imamo!
Aladin:
I život im i slobodu 1445
ja darivam, er dostoje
i u veću vele zgodu
svaku milos molbe tvoje!
Ili onezijem pravdu odkrivam,
ili milos, ja ne hajem; 1450
pravednijeh odrješivam,
a krivijeh na dar dajem!
Klorinda:
Velika ti hvala budi,
svijetli kraju i čestiti!
S dara ovoga vazda svudi 1455
držana ti ja ću biti!
Sofronija:
I ja ću se zvat držana
i kraljevoj i tvôj vlasti,
doklegodi mojijeh dana
tijek bjegući bude pasti! 1460
Olindo:
Ne manji je dug pri meni
osto objema, najliše ako
stečem ures tvoj žudjeni,
ki je dobro moje svako!
Klorinda:
Nije tva želja bez razloga, 1465
vrijedni mlače plemeniti;
mnogu vjeru ljubav mnoga
s razlogom će zaplatiti!
Sofronija:
A koje bi srce od stijene
nać se moglo u naravi, 1470
prid kijem ne bi bila od scijene
stavna vjera tve ljubavi?
Hotjela je tva dobrota
od me smrti drug se zvati,
zato hoću i od života 14750
da mi budeš drug ostati!
Olindo:
Ah, čestita srećo moja,
ah, mâ službo srećna odveće!
S tezijem darom mjere i broja
mom blaženstvu nać se neće! 1480
Aladin:
Uživa'te život mili
i radosti neizbrojne,
ke ste iz ruka vi primili
zatočnice ove bojne!
Ali hoću čim sunčana 1485
zraka pade sred zapada,
sa svijem pukom od krstjana
da iziđete izvan grada!
Kor bojnika:
Nestavnosti pod velike
bitje umrlo podložno je, 1490
i ne može znat u vike
pravu istinu svrhe svoje.
Narav, vrijeme, zvijezde i sreća
na izmjenu djela vrše,
i razlicijeh posred smeća 1495
među sobom svijet uzdrže.
Tijem doklegod čovjek žive
ne može se blažen zvati;
sreće su nam sve lažive,
sve se u jedan čas privrati. 1500
Isti način, ista mjera
i u tuzi se držat ima,
a to er s hipom hip se tjera,
a dan danu mjesto otima.
Tko bi reko plam ognjeni 1505
da će od pira uzrok biti,
zasve u ognju da ljuveni
bog se opći poroditi?
S ovoga se svak nauči
da nam samo svrha ostaje, 1510
ku nam podat višnji odluči,
a sve ostalo sjena da je.
Svrha