Aladin kralj, i svjetnik od Jerusalema.
Aladin:
O moj vjerni, ne mogu ti
nego odkrit misli moje,
a ti opeta rec' što ćuti
u istom djelu znanje tvoje! 100
Ako prve iz mladosti
na neizbrojne spravan trude
krvim, snagom, i kreposti
slijedio si mê požude,
sad kažući srce jako 105
hitrljem znanjem samo trudi,
i u potrebe teške ovako
dostojan mi svjetnik budi!
Svjetnik:
Vedri kralju, sionskoga
vrh pristolja ki gospodiš, 110
i s junaštva hrabrenoga
krune istočne sve nadhodiš,
zasve ove da sjedine
svjedoci su od promjene,
još pod snijegom njih ne stine 115
plam, ki snažna čini mene!
Još blh tvrdijem pod oklopjem,
kad bi tvoja bila želja,
ili s mačem ili s kopjem
mogo zateć neprijatelja! 120
Nu u svrsi od života
pokli ugodi mâ ti vira,
i pokli me tva dobrota
za svjetnika izabira,
ja sam spravan obslužiti 125
tve čestite zapovijedi,
kô rob istu krv proliti
na tvôj službi ki ne štedi!
Aladin:
Znam, i to sam veće krati
u potrebam poznat mogo; 130
nu sad sluša', i ne krati
tve se[1] odkriti znanje mnogo:
jur je, kô znaš, k nam doprla
huda vojska od zapada,
i prostrijet se spravlja hrla 135
na pogube svega[2] grada!
Silni joj je Gofred glava,
ki neslične pun odluke
razlicijeh je iz država
neizbrojne digo puke. 140
Nije viteza, nije bana,
ki mu brani svê pomoći,
i ovezijeh posred strana
ki š njim zajedno neće doći!
Najdalje su zemlje od svita 145
pod njegov se stijeg združile,
plavi mu su valovita
morska polja priklopile!
Nu me ništa to ne trudi,
ja sam mire utvrdio 150
i junacim vrijednijem svudi
svako mjesto napravio.
U toliko krzmat neće
car Suliman vojske skupit,
i kô znamo brzo odveće 155
na našu će pomoć stupit!
Egipski će kralj joštera
svê mogućstvo podignuti,
da se Gofred hudi otjera
i da teške raspe oćuti! 160
Svjetnik:
Tako ufam, ako je trijeba
višnju pravdu vjerovati,
s nam će istijem kralj od neba
suproć njemu vojevati!
Krivine su od svijeh hude 165
mir smetati, ki se uživa,
a tko uzimat ište tude,
razlogu je suprotiva.
Aladin:
Tako je, vjerni moj, njihovo
došastje me malo muči, 170
od obrane ali novo
djelo izvršit svijes me uči.
Kralj, ki sjedi na vladanju,
trebuje pomnju da sveđ gleda,
i da mira svomu znanju 175
za općenu koris ne da.
Zato ja sad u môj svijesti
posjeć mislim sve krstjane,
u svem gradu s prikom česti
ki imaju rodne stane! 180
Zasve er jošte cijeć zastave
nij' očita sasma želja,
biljege u njim vidim prave
od novoga jur veselja.
Općene su tuge i smeće 185
samijem njima od koristi,
samijem njima jes od sreće
i od radosti naš plač isti.
Može bitl snuju i sada
na me silnu stavit ruku, 190
ili noćno vrata od grada
otvoriti znanom puku!
Nu izvršit neće tega,
prisjeću im misli hude,
i gnjeva ću ja mojega 195
uprav smirit sve požude!
Da se ubiju i poraze,
da se osude na smrt ljutu,
da se djeca mrtva paze
od matera na istom skutu! 200
Krvi otrovne da tekuće
proliju se rijeke okoli,
da im sprži crkve i kuće
do otraška plam oholi!
Svjetnik:
Zasve er silnom moze rukom 205
učiniti sve vlas tvoja,
nikako se s tom odlukom
ne ugađa miso moja!
Rec' mi, kô će moć ikada
djela uzdignut narečena 210
oružana posred grada
broj malahan puka strena?
A da izvršiš misli take,
dô bi uzrok po svem svijeti
glase hude i opake 215
od vedrine tve začeti.
Aladin:
Svijet kô hoće neka sudi!
Kralj svijem svojijem u djelima,
ako utvrdit krunu žudi,
čas s koristim mjerit ima. 220
Svjetnik:
Put možeš ti slijediti,
vedri kralju, kad je sila;
nu potreba nlje vršiti
sad nam tako huda dila.
Aladin:
Jes veliku, doklegodi 225
živi se oni uznahode,
sunnju ću imat môj slobodi
od nenadne kegod zgode!
Svjetnik:
Sumnju ostavi, nepravedno
bog će odvratit djelovanje, 230
a kad dva su zla zajedno,
izabrat je trijebi manje.
Krstjani bi isto opeta
tvojljem pucim učlnili,
i u državi svôj djeteta 235
ne bi živa ostavili.
Još saviše načine bi
sve od mira izgubio,
i nijednoga puta ne bi
ugođaj im učinio. 240
Aladin:
Buđi kô hoć', pri nevolji
sila mi je milu biti.
Naprijed mi će nauk bolji,
kako ufam, vrijeme odkriti!
Svjetnik:
S vremenom se sve i mjeri, 245
sad ovako vrijeme hoće,
ako nećeš kruni i vjeri
probuditi teške zloće!
U tollko pokli imamo
zadovoljno puka i hrane, 250
izvršene čim gledamo
unutrnje sve obrane,
bez krzmanja čini sada
stijenjem svaki put zavalit,
i okolo svega grada 255
posjed dubja, zgrađe obalit,
pitne paše sve požeži,
svud napusti plame prijeke,
sjedbe shara'i popleši,
smuti vire, otruj rijeke! 260
Aladin:
Svjeti su dobri ti; hod' da se sad grede
ureda vršiti s bojnicim naredei