Sofronija
Писац: Вице Пуцић
At prvi


At prvi

Šena prva

* * *


Aladin kralj, i svjetnik od Jerusalema.

Aladin:
O moj vjerni, ne mogu ti
nego odkrit misli moje,
a ti opeta rec' što ćuti
u istom djelu znanje tvoje! 100

Ako prve iz mladosti
na neizbrojne spravan trude
krvim, snagom, i kreposti
slijedio si mê požude,

sad kažući srce jako 105
hitrljem znanjem samo trudi,
i u potrebe teške ovako
dostojan mi svjetnik budi!

Svjetnik:
Vedri kralju, sionskoga
vrh pristolja ki gospodiš, 110
i s junaštva hrabrenoga
krune istočne sve nadhodiš,

zasve ove da sjedine
svjedoci su od promjene,
još pod snijegom njih ne stine 115
plam, ki snažna čini mene!

Još blh tvrdijem pod oklopjem,
kad bi tvoja bila želja,
ili s mačem ili s kopjem
mogo zateć neprijatelja! 120

Nu u svrsi od života
pokli ugodi mâ ti vira,
i pokli me tva dobrota
za svjetnika izabira,

ja sam spravan obslužiti 125
tve čestite zapovijedi,
kô rob istu krv proliti
na tvôj službi ki ne štedi!

Aladin:
Znam, i to sam veće krati
u potrebam poznat mogo; 130
nu sad sluša', i ne krati
tve se[1] odkriti znanje mnogo:

jur je, kô znaš, k nam doprla
huda vojska od zapada,
i prostrijet se spravlja hrla 135
na pogube svega[2] grada!

Silni joj je Gofred glava,
ki neslične pun odluke
razlicijeh je iz država
neizbrojne digo puke. 140

Nije viteza, nije bana,
ki mu brani svê pomoći,
i ovezijeh posred strana
ki š njim zajedno neće doći!

Najdalje su zemlje od svita 145
pod njegov se stijeg združile,
plavi mu su valovita
morska polja priklopile!

Nu me ništa to ne trudi,
ja sam mire utvrdio 150
i junacim vrijednijem svudi
svako mjesto napravio.

U toliko krzmat neće
car Suliman vojske skupit,
i kô znamo brzo odveće 155
na našu će pomoć stupit!

Egipski će kralj joštera
svê mogućstvo podignuti,
da se Gofred hudi otjera
i da teške raspe oćuti! 160

Svjetnik:
Tako ufam, ako je trijeba
višnju pravdu vjerovati,
s nam će istijem kralj od neba
suproć njemu vojevati!

Krivine su od svijeh hude 165
mir smetati, ki se uživa,
a tko uzimat ište tude,
razlogu je suprotiva.

Aladin:
Tako je, vjerni moj, njihovo
došastje me malo muči, 170
od obrane ali novo
djelo izvršit svijes me uči.

Kralj, ki sjedi na vladanju,
trebuje pomnju da sveđ gleda,
i da mira svomu znanju 175
za općenu koris ne da.

Zato ja sad u môj svijesti
posjeć mislim sve krstjane,
u svem gradu s prikom česti
ki imaju rodne stane! 180

Zasve er jošte cijeć zastave
nij' očita sasma želja,
biljege u njim vidim prave
od novoga jur veselja.

Općene su tuge i smeće 185
samijem njima od koristi,
samijem njima jes od sreće
i od radosti naš plač isti.

Može bitl snuju i sada
na me silnu stavit ruku, 190
ili noćno vrata od grada
otvoriti znanom puku!

Nu izvršit neće tega,
prisjeću im misli hude,
i gnjeva ću ja mojega 195
uprav smirit sve požude!

Da se ubiju i poraze,
da se osude na smrt ljutu,
da se djeca mrtva paze
od matera na istom skutu! 200

Krvi otrovne da tekuće
proliju se rijeke okoli,
da im sprži crkve i kuće
do otraška plam oholi!

Svjetnik:
Zasve er silnom moze rukom 205
učiniti sve vlas tvoja,
nikako se s tom odlukom
ne ugađa miso moja!

Rec' mi, kô će moć ikada
djela uzdignut narečena 210
oružana posred grada
broj malahan puka strena?

A da izvršiš misli take,
dô bi uzrok po svem svijeti
glase hude i opake 215
od vedrine tve začeti.

Aladin:
Svijet kô hoće neka sudi!
Kralj svijem svojijem u djelima,
ako utvrdit krunu žudi,
čas s koristim mjerit ima. 220

Svjetnik:
Put možeš ti slijediti,
vedri kralju, kad je sila;
nu potreba nlje vršiti
sad nam tako huda dila.

Aladin:
Jes veliku, doklegodi 225
živi se oni uznahode,
sunnju ću imat môj slobodi
od nenadne kegod zgode!

Svjetnik:
Sumnju ostavi, nepravedno
bog će odvratit djelovanje, 230
a kad dva su zla zajedno,
izabrat je trijebi manje.

Krstjani bi isto opeta
tvojljem pucim učlnili,
i u državi svôj djeteta 235
ne bi živa ostavili.

Još saviše načine bi
sve od mira izgubio,
i nijednoga puta ne bi
ugođaj im učinio. 240

Aladin:
Buđi kô hoć', pri nevolji
sila mi je milu biti.
Naprijed mi će nauk bolji,
kako ufam, vrijeme odkriti!

Svjetnik:
S vremenom se sve i mjeri, 245
sad ovako vrijeme hoće,
ako nećeš kruni i vjeri
probuditi teške zloće!

U tollko pokli imamo
zadovoljno puka i hrane, 250
izvršene čim gledamo
unutrnje sve obrane,

bez krzmanja čini sada
stijenjem svaki put zavalit,
i okolo svega grada 255
posjed dubja, zgrađe obalit,

pitne paše sve požeži,
svud napusti plame prijeke,
sjedbe shara'i popleši,
smuti vire, otruj rijeke! 260

Aladin:
Svjeti su dobri ti; hod' da se sad grede
ureda vršiti s bojnicim naredei


Šena druga

* * *


Ismeno sam vilenik.

Da to Ismeno sam u miru
ti ćeš ovdi počivati,
i svoju ćeš čas i viru 265
bez obrane moć gledati,

ti, tmastoga ki iz groba
mrtvo tijelo mož' dignuti,
i učinit u isto doba
da duh ima i da ćuti, 270

ti, romonom od žamora
ki pakljene zbore vladaš,
i sred istijeh svojijeh dvora
ki Plutona njim pripadaš?

Ne, ne, scijenim da tva dila 275
s općenijem će djelim biti,
istom nebu biće sila
môj se vlasti pokloniti!

Odluku imaš prem ispraznu,
0 Gofredo, ako ikada 280
scijenio si iznač lasnu
sionskoga dobit grada!

Steri stijege, stupaj trudi,
kuj oružja, more brodi -
nesličnoj se tvôj požudi 285
u môj ruci smrt nahodi!

Samijem ja ću besjedami
na mû volju vršit boje,
i učiniću da se srami
taštijem smionstvom srce tvoje!290

U kraljevske tim polače
da se otide sad najprije,
i da što mâ pamet zače
svijetlomu se kralju odkrije!


Šena treća

* * *


Olindo sam

Ako tva vlas u slobodi, 295
o ljubavi, svud dohita,
i ako pogled naš uvodi
tva moć mjesta u skrovita,

zašto nećeš u isto mjesti,
prije nego ga boles shara, 300
i stravljeno srce uvesti
za mučeća poklisara?

Poglede si mê unijela,
gdje čistomu u životu
Sofronija privesela 305
krije rajsku svû ljepotu.

Nu ako srce spravna jesi
u stan dragi ne unijeti,
jedan uzdah daj unesi,
izsred srca ki sad leti! 310

Služim eto kô znaš sama,
nu ne poznan, jaoh, zaludu
gorućega posred plama
vriježim taštu mû požudu;

nu me u smećah živjet sili, 315
što ljubjena djevojčica
jošte na moj pogled mili
ne ukaza vedra lica!

Mrem, er mi je tajat sila
moga truda sve načine, 320
jer ne mogu rijet: mâ mila,
s tebe Olindo same gine!

Gine, ah, jaoh, i ginuti
do svrhe je obro svoje,
još na mllos da ganuti 325
vik se ne ima srce tvoje!

Neka se ini ljubovnici
rani pitat lijek ne srame,
i smioni u prilici
ištu objavit svoje plame, 330

dosta je meni da na svljeti
živ dokle sam, mâ radosti,
mogu samo rob se rijeti
uzdisane tve lijeposti!

Nijednom srećom mâ požuda 335
svoje vjere ne promijeni;
budi blaga, budi huda,
jednako si draga meni!

Anđeoska tva dobrota
pače rajsko lice isto 340
s vječnom službom od života
naučila me ljubit čisto.

Nu me odsvud strah popada,
er mlađahna s takom slikom
nahodiš se posred grada 345
među hudijem nevjernikom!

Ah Gofredo, što ckniš veće,
s bojnom vojskom hrlo stupi
i za naše vječne sreće
ured sveti grad podstupi, 350

neka jednom odahnemo
ispod jarma žestokoga,
i zakletvam pomožemo
s podniženijem srcem Boga!

A ti, lijepa vilo, prosti, 355
po uzdasim samijem ako
odkrio sam mê žalosti,
ne mogući, jaoh, inako! -

Muči, Olindo, ne naprijeda,
nevjernici kleti izlaze! 360
Isprid oči njih ureda
sam najliše uklanja se!


Šena četvrta

* * *


Vojevoda od straže s bojnicim.

Bojnik prvi:
O vojevoda plemeniti,
s mnogom vlasti komu sada
Aladin je kralj čestiti 365
stražu prido segaj grada,

kako hoćeš zapovijeda',
slijediti smo mi pripravni
hrabrenoga cijeć izgleda
tvoj stijeg i tvoj stupaj slavni! 370

Neka oholi nevjernici
gredu taštoj u slobodi,
našoj im se u desnici
smrt i poraz hrani odi!

Vojevoda:
Znam, o družbo plemenita, 375
i spovijedat nije mi trijebi,
vaša djela glasovita
ka se znadu svud pod nebi!

Stijeg i stupaj moj tjerati
kraljeve ima zapovijedi, 380
na kijem se krv ne krati
i vaš život,znam, ne štedi.

Spravite se tim, spravite
s bojnijem prsim grad štititi,
i svu snagu postavite 385
za puk kleti pridobiti!

Bojnik drugi:
Scijenim odkle gluha i slijepa
sreća ih je pomagala,
da taštini njih pohlepa
zapreka je jošte mala. 390

Varaju se i podnose
zaman zlobnoj u odluci,
predna krepos nađe ako se
u hrabrenoj našoj ruci!

Bojnik treći:
Naće, naće, krepka i jaka 395
u svijeh djelijeh ka bi sila
istočnijeh se od junaka
jošte nije promijenila!

Tim je bolje da se vrate
u rođene strane opeta, 400
nego s glavom da zaplate
davnje uzroke našijeh šteta!

Vojevoda:
Prem su, male naše štete
pri šteti onoj, ku će imati,
kad na mjestu od osvete 405
s vrhom im se zajam vrati.

Nu ki ovo bojnik hodi?
Ne naprijeda', rijet se spravi,
je da u gradu što se zgodi
ali našoj u državi?410


Šena peta

* * *


Glasnik i isti.

Galsnik:
Zdrav, čestiti vojevoda!
Ne umijem ti ja za sada
spovijedati nijeđdnijeh zgoda
ni od države ni od grada.

Samo Ismeno sad u dvore 415
kraljevske je pristupio,
i ovake je na govore
mudri jezik odriješio:

kralju, ki glas neumrli
stereš priko svega svita, 420
bez krzmanja eto hrli
bojna vojska ponosita.

Nijedan se od nas tim ne krati
ukazati vlas u boju,
a hrabrenom srcu dati 425
hoće i svjet paraet svoju.

I kraljeva i gospode
imaš sobom ne mao dlo,
i općene si cijeć slobode
dalek svijesti prividio. 430

Isti način svak slijediti
ako u djelu bude svomu,
grob ova će zemlja biti
neprljatelju tvom hudomu!

Ja koliko s moje strane, 435
drug u svakoj tijesnoj zgodi,
idem radi tve obrane,
kako vidiš, trudit odi.

Obećavam bez pripasti
sve što mogu stara lita 440
ili svjetom ili s vlasti
djelovanja vilovlta.

Istim dusim, koji s neba
izagnani jur se boje,
učiniću da je trijeba 445
pomagati trude moje.

Nu odkle ću put istini
silnijem čarim ja uzeti,
najprije ću tvôj vedrini,
svijetli kralju, spovidjeti: 450

u crkvi je od krstjana
otar, na kom ne velika
sred skrovitijeh tmastijeh strana
nahodi se jedna slika,

slika od one, stavnom vjerom 455
ku nemili puk himbeni
i božicom i materom
pokopana Boga scijeni.

Koprenom je pokrivena,
svijeća joj se vik ne gasi, 460
a okoli odjevena
zavjetim se mnozijem pazi.

Sad ta slika hoću njima
da se bude ugrabiti,
i tvom rukom da se ima 465
našu u crkvu postaviti!

U načine hitar svake
ja ću poslije nastojati
tako tvrde, tako jake
čari vrh ne djelovati, 470

da će udesna straža u vike
ovijem vratim bit, i tvoja
kruna od nijedne zloće prike
strah neće imat posred boja!

Netom svrha bi podana 475
ovijem riječim, kralj veseo
izsred crkve od krstjana
skrovitu je sliku oteo,

paka je je sred čestite
naše crkve zatvorio, 480
gdi svê čari valovite
Ismeno je izvršio.

S ovom stražom posred grada
u nikakvu zato strahu
mi možemo od zapada 485
pričekati vojsku plahu!

Vojevoda:
Neka, neka s' on pomaga
vilovitijem tijem čarima;
viteška se naša snaga
samijem mačem pomoć ima. 490

Galsnik:
Varka i krepos u dobiti
na jednakoj stoje mjeri,
a držan je pokloniti
svak što umi svojoj vjeri.

U toliko čudna dila 495
čim spovidjeh tvojoj dici,
i meni je otit sila
stražu činit onoj slici.

Kor bojnika:
Lijepa ti si na sem svijeti,
o viteška hrabrenosti, 500
kad ne smeta oblak kleti
zrake obilne tve svjetlosti,

i tko varku hvali u boju,
nu se bojno srce srami
pomagati krepos svoju 505
s himbenosti i s varkami!

Same prsi u viteza
imaju se štit brojiti,
sama je krepos od uresa
i od dike u dobiti! 510

Tko se inijem brani i služi,
obilježje dava prave
da ga slabo srce drži,
i da je željan male slave.

Varka je u svijeh djelijeh huda, 515
i ne može biti časno
što bez muke i bez truda
dobiva se sasma lasno.

Trud od časti na put vodi,
trud od srca snagu odkriva, 520
trud u svakoj lijep je zgodi,
pravu slavu trud dobiva!

Neka isprazne drži ruke,
tko ne haje truda imati,
i tko tmaste ima odluke 525
iz dalek se stav varati.

Eto Ismeno i ti, koga
jur je krepos ostavila,
počeo si dana ovoga
vilovita slijedit dila. 530

Nu mi koji s vlastim jačom
brojimo se vitezovi,
spravimo se samijem mačom
obraniti naš grad ovi!

Svrha prvoga ata.


Референце

  1. 132 se ] nedostaje Ja1,, R; za G; ʃa T.
  2. 136 svega ] segaj Ja2,, Ja3, R, G, T.


 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Вице Пуцић, умро 1666, пре 358 година.