Dubrovnik ponovljen
Писац: Јакета Палмотић Дионорић
Pjevanje XI



* * *


2420

Pjevanje XI

Jur žugjena zora mila
Izvodeći dan sunčani
Bješe trećom podranila
U istočnoj vedroj strani;
I u viencu od ružice
Prolievaše u svjetlilu
Vrhu cvieća i travice
Svu bisernu rosu milu;
Kad na polju Sofinskomu
U velikoj rogobori
0 prozorju ljepom tomu
Trublje udriše prid šatori.
Trublje koje glasom vrliem
Zvat uzeše sve pirnike
Da stupajem idu vrliem
Na veselja pune dike.
Kroz toj netom veće svanu,
Od svuda se kupit uze
Broj neizbrojni na poljanu
Gdje šatori raspehu se,
Utkle imahu po nevjestu
Poći u dragoj čestitosti
U Sofinskom koja mjestu
Čekaše ih u radosti.
. PJEVANJE XI. -2 19
Dogje prvo četa mnoga 7
Tu gospode plemenite
Kiem vrh čela junačkoga
Gusta perja trepte kite.
U grimizu rumenomu 8
Slavno oni se odjeli su
I u načinu viteškomu
Na ovi srećni pir došli su;
Ter igrahu u hitrini U
Hrle konje u okolo
I činjahu na ravnini
Kako u tancu liepo kolo.
Za njim družba spaholjana 10
Dogje s mnoziem čaušima,
I razlicieh još mještana
Poglavitieh ide s njima;
Ki svioniem haljinami 11
Dičahu se i gizdahu,
I uresni sebi sami
I svoj družbi čas činjahu.
Dogje mnoštvo prijatelja 12
I znanaca i rogjaka,
Da miloga sred veselja
Slave vriedna sviem junaka.
I Muselim, ki vladaše 13
Grad Solinski svojom vlasti,
S družbom dogje mješte paše
Da ti slavni pir počasti.
A i od bližnieh župa dogje 14
Gospodičić' mnoš svatova,
Glas ulački kojiem pogje
Da će sliedit ženba ova ;
Neka združe u radosti 15
Sekovića sviem hvaljena,
Da njegove čestitosti
Slave vječnieh do vremena.
Najzadni su dovedeni 16
Dubrovački poklisari,
Kleh u mnogoj veoma cieni
Pomno dvore mladi i stari.
220 DUBROVNIK PONOVLJEN
Najbolje su njim' šatore 17
Na najlepšem dali mjestu,
Gdje se liepo gledat more
Kad dovedu tu nevjestu.
Neizbrojni puk izlazi 18
Sa sve strane na ravninu
Da s veseljem gleda i pazi
Tako liepu svetkovinu.
A od svudi udaraju 19
Bubnji, trublje i svirale,
Koje u glas tu pjevaju
S mnogom slavom pirne hvale.
Ali bivši svikolici 20
Svat»vi se jur skupili
Kieh u mnogoj bjehu dici
Zvali na pir ovi mili;
Za ne gubit vrieme ugodno 21
Bez potpune čestitosti
Neka milo i slobodno
Uživaju u radosti;
Plemenita ta družina 22
Na konjeh se uputiše
Svi Saraja put Muftina
Gdje nevjesta liepa bješe.
Ter uzeše pjevat slave 23
I kreposti pune dika
Vjerenice sviem gizdave
I nje draga vjerenika.
Dvie stotine u toj četi 24
U veselju po nju gredu,
Liepo t' ih je moć' vidjeti
Gdje dva po dva jašu u redu.
Nad sviem iniem mladoženja 25
Sred sbora se gizda toga,
Hrabrenoga te pun smienja
Igra konja junačkoga ;
Konja, koga resijahu 26
Zlatni uresi i bogati,
Koji suncu odsivahu
Kad najlepše bude sjati.
PJEVANJE XI 221
Na sve strane trepte stiezi 27.
Junačkima na kopljima,
Gdje se vjetric blag s nebesi
Tihiem dahom bludi s njima.
A neizbrojni puk žamori 28
I s prešom se tiska ureda,
Ter o slavi toj govori
Ku očima svojiem gleda.
Oni tako ponosito 29
Jezde liepe put Sofije
I idu s trubljom glasovito
Na dvor slavni u Muftije;
Plemenite gdje gospoje 30
S nevjestom ih dočekaše
Koja nad sve druge svoje
Svietliem zrakom milo sjaše.
Nju takomu u svjetlilu 31
Bjehu pomno naresili.
Kroz bjeloću da svu milu
Dobivaše lier pribili.
Vigjaše se obučena 32
Sva zlaćenoj u haljini
1 biserom nakićena
Po sve strane u hitrini.
Sve što 'e ljepše u naravi 33
Blaga uresna sve skupiše
I u način sviem gizdavi
Tiem nje ljepost uzvisiše.
U kamenu dragom gori 34
Ter joj sjaju rajska lica
Ko prid zorom kad na gori,
Srpd nebesa sja danica.
Sva je puna svietle slave, 35
Sva je uresna sa svieh strana,
Sva je čudno od vrh glave
Do tli u zlatu okovana.
K njoj pristupi u slobodi, 36
Ko tu dogje, mladac hrli
Da je sobom veće vodi
Da je celiva, da je grli.
222 DUBROVNIK PONOVLJEN
Prid svjedodžbom ter najbrže 37
Rieč potpunu oba daše,
Da čestitu vjeru vrše
U kojoj se zavezaše.
Tu vjerenik u ljubavi 38
Prćiju joj zapišiva,
Zlatnieh dukat' u ku stnvi
Da pet tisuć njoj dariva.
I bivši Imam, ki svud slove 39
U miloj ih vjenčo želji,
I dali im blagoslove
Milostivi roditelji:
Svi se zaedno uputiše 40
Iz slavnoga dvora toga,
Ter nevjestu zatvoriše
U sred kola zlačenoga.
Nu opeta s deset kola 41
Sliede ostale sve gospogje,
Ter sva družba iz okola
Pod šatore nadvor pogje.
Veselo ih ter primaju 42
Janjičari pješci bojni,
I puškam' ih pozdravljaju
U liep način i dostojni.
Ter trieskajuć ognjevito 43
U velikom gromu slave
Njih' vjenčanje glasovito
I njihove pirne sprave.
Oni tako pod šatore 44
Liepu u redu svi dogjoše,
Ter od kola kroz prozore
Skalom nadvor iziđoše.
A junaci u radosti, 45
Obsjedaše konje svoje,
Neka u pravoj čestitosti
Uživaju sve pokoje.
Obilne ih tu trpeze 4G
I bogate dočekaše,
Koje tanka platna rese
Ka se u čudu izatkaše;
PJEVANJE XI. 223
Na kiem liepo oda svudi 47
Po načinu izregjeni
Zrakom sjaju zlatni sudi
Mila blaga napunjeni.
Vigjaše se tu na njima 48
Sve što nebo ljepše plodi
Gdje doleće na krilima
U jestoskah da ugodi.
I što zemlja plodna leže 49
Od pitomieh milieh zviri
Sve skupilo tu se bješe
Da sladostim želju smiri.
Zlatni paun ponosi se 50
Još i mrtav sviem zviezdann,
Ter gizdavo raskrili se
Na sviem pitnijem trpezami.
A i ljeljen i košuta 51
Čine slatkom svom divljaći
Da se prid njim tega puta
Sve pitomno grdi i tlači.
I ribi se još ne prosti 52
U riekami ka boravi,
Dogje i ona te radosti
Svojom smrti da proslavi.
Znani kuhač liepu u redu 53
Sve to bješe napravio,
I da 'e slagje neg' u medu
Hitro ispeko i svario.
Tiem pirnici svikolici 54
Neizrečenu rados čuju
I u slatkoj miloj dici
Liepom gozbom tu se štuju.
Osobita po sred mjesta, 55
Er običaj turska ta je,
S gospogjami sviem nevjeste
Blagovati zasjela je,
U liepu ih gdje načinu 56
Dvore dvanaest djevojaka,
Kroz ljepote sve* vedrinu
K6 sunce je vidjet svaka.
224 DUBROVNIK PONOVLJEN
Dubrovačkiem poklisari 57
Trpeze su prve dane,
Muftija je s njima stari
I žet s mnogo družbe izbrane.
A svatovi svi ostali 58
Na trpezah drugieh sjede,
Ter u mnogoj dici i hvali
0 nevjesti svi besjede.
Peset mladić' tu prid njima ; 5Q
Jedni šerbet piti daju,
Druzi čase junacima
Žarka vina nalievaju.
Ter od svudi pjevaju se 60
Počasnice najmilije
Tu radosti ragjaju se
Rujno vino gdje se pije.
Ali bivši u veselju 61
Svak se veće nasitio,
1 tom gozbom svoju želju
U jestojskah samirio ;
Pomne sluge vodu daše 62
Sviem na ruke umiljeno,
Vodu, koja mirisaše
Rajskom dikom sva ljuveno.
U toliko izidoše 63
Sedam mladieh djevojčica
Koje tančac zavrgoše,
Svaka 'e ljepša neg danica.
Ter pod romou lire uresne 64
Liepo uzeše tu igrati,
I sad s ljeve a sad s desne
Gizdavo se provrtati.
Bjehu milo obučene 65
U košuljah tanka vela
I u kayade sve zlaćene
Svaka sebe bješe spela.
Thn u tancu čim oholo 66
I junački one igraju,
Košulje se u okolo
Svud oko njih izvijaju.
PJEVANJE XI.
225
Ah! ko ih je tu vidjeti 67
Gdje igre čine te gizdave,
Svaka u vjetru od njih leti
I gizda se puna slave.
Ili napried lako stupe 68
Sred razblude tač vesele,
Ili skoče kad se skupe,
Svakiem činom srce striele.
Piivraćaju liepo u svemu 69
Razlikosti svekolike,
Ke u tancu najlepšemu
Od gizdave jesu dike.
I tako se tu ponose 70
Cim se viju kako zmije,
Da živote sve zanose
Kroz ljuvezni najmilije.
Tako i vile u dubravi 71
Kod kladenca bistre vode
U razbludah i u ljubavi
Liepi tančac skladno izvode.
Ali bivši dikle izbrane 72
Već umorne, počinuše;
A junaci s druge strane
Na konjem se tu sunuše.
Ter pod trublje i svirale 73
Uzeše se natjecati,
Ko će dobit veće hvale,
Ko će ljepše konja igrati.
Sve što je slavne izvrsnosti 74
Od junaštva i hitrine,
Svekoliko u radosti
Miliem igram čudno čine.
Ter na polju ravnom tomu 75
Tako u redu liepu igraju,
Da u kolu junaškomu
Nimalo se ne smetaju.
Za prviema zadnji srnu 76
Kako u pravom da su boju,
Oni opeta na nje izvinu
Za ukazat im krepos svoju.
(Palmotić. j/j
226 DUBROVNIK PONOVLJEN
Tere jedan na drugoga 77
Iz viteške sve desnice
Sred junaštva hrabrenoga
Teške meće drenovice;
Koje neka ne udare 78
S hitrinom se budu sresti,
A da udru iz privare
Izmeću se hitrom sviesti.
Turci ovako vojevanje 79
Igru zovu od džildita,
U kojoj se hoće znanje
I hitrina osobita.
Ali i ta slava svrši 80
Za kom paka džambas dogje
Po konopjem da se krši
I da na nje igrat pogje.
Bješe od prije on spravio 81
Koce od bora visokoga,
I konope pripriečio
Od jednoga do drugoga ;
Gdje velikoj u hitrini 82
Tiho hodeć s polja uzide
Neka takoj na visini
Čudesa ga činit vide.
Tu smiono sabljom šeta 83
Po konopu, ko po polju,
I u srcu se svom ne smeta
Nit ga od straha misli kolju,
Nek', ko bubnji i svirale 84
U drag način udariše,
On za steći liepe hvale •
Put nebesa vrže i diže.
Tu opeta pade zgara 85
Vrh konopa otegnuta
Gdje otskače i udara
U hitrini mnogo puta.
Sad u konop udre glavom, 86
Sad trbuhom, sad plećima,
Sad s velikom opet slavom
Leti od tole k nebesima.
PJEVANJE XI. 227
Sad na noge uprav stane 87
I ko tančac da izvodi
Pri vraća se na sve strane
U velikoj prem slobodi.
Tako i strielu iz tetive 88
Napet vazda luk izmeće,
Kk na sliku munje žive
Izvržena proletjeće.
A i lofta tako leti 89
Kad igarca dva igraju
Ter joj igru tu dospjeti
Zamlaticam sviem ne daju.
U hvaljenom tomu čudu 9U
Znani džambas vrh visine
Prem u malu veoma trudu
Čini vidjet sve hitrine.
I još ne bi dovršio 91
Igru, kojom tud se krši,
Da u to doba danak bio
U svjetlilu svom ne svrši;
Noć za kojem došla bješe 92
Ter na polju nebeskomu
Mnoš neizbrojnu svieća užeže
Neka svietle svietu ovomu.
Eadi česa i dvorani 93
Svieće ureda iznesoše
Neka svudi po poljani
S njih se zraka vidjet može.
Ter se s miliem jestojskami 94
Ponoviše još trpeze,
Za čiem paka u igrami
Ta vesela noć dospje se.
Tri dni tako i tri noći 95
Radosti se te činiše,
Nu kad htješe doma poći
Svi nevjestu dopratiše.
Gdje kako su čije vlasti 96
Svak joj dare prikaživa;
A i ona s mnogom časti
Svieh opeta tu dariva.
228 DUBROVNIK PONOVLJEN
Poslaše joj poklisari, 97
Za ukazati svoju diku
Svila i svita s mnogo stvari
I njoj, i nje vjereniku.
A oni opeta darovaše 98
Dva junačka konja njima,
Na kiem ures zlatan sjaše
S veoma liepim presenima.
S tom milosti svrši veće 99
Svetkovina toli slavna,
Ka bi puna svake sreće
Ko ni'e druga bila odavna.
I tako se veće diele 100
Poklisari iz Sofije,
Gdje zastali bjehu vele
Koliko im milo nije.
Potrebe ih sve vogjahu 101
Da idu k caru hrlo dosti,
Ali ino ne mogahu
Za ne skrivit svoj vriednosti.
Izgubljeno nu da vrieme 102
Kakogodi opet steku,
Sad na konjim viteškieme
Brzo hode, paček teku.
Iskar rieku tu prohode 108
I na desnu ostavljaju
Mnogo sela, kieh nahode
U tem polju svud pri kraju.
K Vakarevu jur prigjoše, 104
A otole hrle paka
Kroz Iktiman otidoše
U planinu Djevojaka ;
Gdje teć' jednu rieku vide 105
Prem dubokoj u prodoli,
U koju se dikla ukide
Ku tjeraše brat oholi.
On sviest bivši izgubio 106
Pri jedinoj nje ljepoti,
Bješe u sebi namislio
Da je sili i sramoti.
PJEVANJE X. 229
Nu djevojka prihrabrena 107
Za ne podniet te žestoči,
Isprid huda tač brajena
Tu s klisure doli skoči;
Ter se slomi i rastuče 108
I u toj rieci mlada utopi
Gdi je u krv svu obuče
I u svž srce dub zaklopi.
Stvoriše je zgar s nebesi 109
Liepom jelom i gizdavom,
Da to divlje mjesto resi
Neumrlom svojom slavom.
Još od starieb davnieh doba 110
Ti se može dub vidjeti
Gdje kraj rieke iz nje groba
Raste pustoj na goleti.
Djevojačke iz planine 111
Idu k Tatar Pasargjiku,
I sišli su u ravnine
Na širinu prem veliku.
Filibinsko polje pitno 112
Od starina to se reče,
Kž je plodno, sito, i žitno,
Er Marica svud ga optječe.
Liepa rieka, gdje nekada 113
Plačni Orfeo dragu ljubi
Pod glas medne lire izjada,
Er mlagjahnu nju izgubi.
Ona bježeć isprid sile 114
Aristea zatravljena,
Od zle zmije i nemile
Bi u nogu udarena.
Radi česa u bolesti 115
Umrje take kroz uzroke,
Tere nje smrt svemu mjcsti
Od žalosti bi žestoke.
Ali za njom što ne učini 116
Dragi Orfeo "nje ljubljeni ?
U koj tuzi i gorčini
Ču nje poraz nesmiljeni?
230 DUBROVNIK PONOVLJEN
Koje grozne proli suze 117
U ljutomu prem nemiru;
Ko li udarat slatko uze
1 pjevati pod svu liru ?
S njom nad pako side doli 118
I Čerbera troglavoga
Čini da se ne oholi
Vrh pjevanja slatka svoga.
Svi se dusi od milosti 119
U svom srcu raspuknuše
Gorke tako gdje žalosti
Slatkiem pjesni pjeti čuše.
Tere kralja tu pakljena 120
Na milobini gonu dila,
Da mu bude povraćena
Euridiče svoja mila. , :
Nu zakon joj taki daju 121
Da se nazad ne obrati,
Ako neće ljutu u vaju
Opet s njima tu ostati.
.Tur na svjetlost izlazaše 122
S draziem svojiem dikla mlada,
Kad u paklu vapit staše,
Obrnu se tiem nazada.
1 zabila bivši u sviesti 123
Zakon, koj' joj bjehu dali,
Sve izgubi mile česti
Ter se u pako strmo obali.
Crni dusi i nemili 124
Zgrabiše je silom mnogom,
Da pri takoj jedva sili
Dragu Orfeu reče: s bogom.
Pruži on ruke, da 'e pomože, 125
Da je bude obraniti;
Ali sjena ko se može
I duh rukom uhititi?
Hotijaše da u jadu 126
K silnom paklu opet hodi;
Nu mu veće prić' ne dadu,
Sić' načina ne nahodi
PJEVANJE XI. 231
Ti em videći sa sve suze 127
Da izgubi ljubi milu,
Gore obijat hridue uze
Skončajuć se gorku u cvilu.
Ah kolikrat svž boljezni 128
Čim u liru mednu poje,
Hude zvieri na te pjesni
Ispustiše suze svoje!
Ke hodeći svud za njime 129
Ni obnoć ga ne ostavljahu,
Nego u smećam žalosnime
Na plač njegov uzdisahu.
Sljegjaše ga i kamenje, 130
Dublje, i ciele još dubrave,
I davahu tu zlamenje
Od žalosti svoje prave.
Iskaše ga i gospogje 131
Za svojega vjerenika;
Nu mu miso yik ne dogje
Da mu ugode s svoieh dika.
Euridiču samo uzdiše, 132
Euridiču samu zove;
Njoj i mrtvoj željno odviše
Žudi slatke dat celove.
Paček žene kad nemile 133
Podaše mu poraz kleti,
Na nj bivši se nabunile
Ere nehtje niednu uzeti;
Ter mu glavu obrezaše 134
I vrgoše u Maricu,
Euridiču ustim zvnše
Zasve mrtav veće u licu.
Starieh doba ove zgodi 135
Još mjestani svi pjevaju,
Ki se u bistroj ljepoj vodi
U Marici umivaju.
Tiem se i tada poklisari 136
Namjeriše na te pjesni,
Čim po polju mladi ovčari
Popjevahu u ljuvezni.
232 DUBROVNIK PONOVLJEN
Nu bivši ih noć dovela 137
U Filibu počinuti,
Sutra na ishod dana biela
Idu napried bržiem puti.
Kroz Popovu ter Koriju 138
Prem pospješno otidoše
U Bugarsku Papazliju
Gdje han novi iznagjoše.
Kroz Setniše idu opeta 139
Kajaliju ter nahode,
Usumgjeovo pak ih sreta,
K Harmanliji napried hode.
Ćuprija ih za tim prima, 140
Otkle jašuć pak po polju
Otidoše s dvoranima
K liepom gradu Drenopolju.
Na putu ih susretaju 141
Tu čauši plemeniti,
Kl carevu rieč imaju
Za u grad ih dopratiti.
Obučeni bjehu u svili, 142
1 za biljeg svoga uresa
Na svu glavu zgor stavili
Sva gospocka mugevesa.
S njima bjehu i dvorani 143
Došli od starieh poklisara,
Kieh u sebe Oruč hrani
Po naredbi još od cara.
Ovi tako svi zajedno 144
Gospodi se pokloniše,
I liepo ih i uredno
S umiljenstvom pozdraviše.
I njihove bivši skute 145
Poniženo celivali,
I za zdravlje i za pute
Svijeh pomno raspitali ;
Obratiše u veselje 146
K Drenopolju svi ureda,
Gdje svak ima mnogu želju
Da došašće njih ugleda.
PJEVANJE XI. -233
Čauši prvi napried jašu, 147
A za njima janjičari,
Kieh za svoju vod? stražu
Svud po putu poklisari.
Dragomani opet hode, 148
Pak plemići glasoviti,
Kl gospocke sred slobode
Vidjeti su ponositi.
Za njim jašu svi ostali, 149
Dva su po dva liepu u redu,
Za junake svak ih hvali,
Svaki tries je u pogledu.
Vrhu koplja svioni stiezi 150
Promeću se, trepte, i lete,
Čim ih vjetric blag s nebesi
Razbludami svojiem srete.
Puk izvira oda svudi 151
I gleda ih veoma drago,
I razaznat uprav žudi
Nosili se caru blago.
Oni tako puni slave 152
U grad carski uljezoše,
Kroz kl ončas bez zabave
Na Kuragač otidoše.
Ustavit se er ne htješe 153
U liepomu gradu toli,
Zašto nemoć mnoga bješe
Ka trovaše smrtnom boli.
Čauši im tiem spraviše 154
Kuću u selu tu najbolju,
Otkle bješe poć najbliže
K gospoditom Drenopolju.
Gdje kako oni mirno staše, 155
Ončas svoga dragomana
Otpraviše i poslaše
U careva kajmakana.
Njih došašće da mu bude 156
S pozdravima miliem rieti,
I careve sve požude
S hitrom sviesti razvidjeti.
234 DUBROVNIK PONOVLJEN
Bješe iz grada Drenopolja
Eajimakan sviem čestiti
S carem pošo ravnu u polja
Za veliki lov činiti.
I grad bješe ostavio
Dogandžiji Mehmet paši
Ki mu 'e veomi drag i mio,
I od svieh paša draži.
On vladaše cjeća toga
Svekoliko svojom vlasti
Pokli od cara Otmanskoga
Te mu bjehu dane časti.
Tiem dragoman k njemu
Da ga bude raspitati
Car iz lova dokli dogje
Hoće li ga tu čekati,
Ali za njim poć imaju,
Ke su carske zapoviedi,
Neka odluke sve vladaju
Kako on reče i naredi.
Mehmet paša u veselju
Dragomana milo pita,
I kaže mu dragu želju
Ljubežljiviem sviem djelima.
S njim se blago razgovara
Bez načina ponosita,
I za zdravlje poklisara,
I za put ga liepo pita.
Je li blago doneseno,
Ište znati još suviše,
Kako im je naregjeno,
M ustaj paši neka piše.
Neka on bude sve na znanje
Dati caru velikomu,
Da njegovo zna vladanje,
I ko poman jest u tomu. •>
Dragoman mu tiho kaže,
Da su harač vas donieli;
A ostalo da ne znaše,
Er mu niesu spovidjeli.
pogje
Naučili ga bjehu tako 167
Poklisari plemeniti,
Svojieh misli da nikako
Ne uzbude njemu otkriti.
Kroz toj bivši razumio 168
Paša rieči sve njegove,
Opeta je blag i mio,
I odgovore da mu ove:
Poklisarim riet da pogje 169
Da veselo počivaju
Dokli od cara glas mu dogje
Da zna činit što imaju ;
Ali će ga pričekati, 170
Ali u lov će iti k njemu,
Da mu budu tu pridati
Slavni harač, ki nose mu.
S oviem rieči njega otpravi, 171
A Mustafi kajmakanu
Knjigonošu hrla spravi
I posla ga na tu stranu ;
Na znanje mu sve dajući 172
Što se zgodi, što li sliedi,
I od njega lieč istući
Za znat carske zapoviedi;
Neka bude učiniti 173
Od plemića poklisara
Kako on bude narediti,
I kako je volja cara.



Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Јакета Палмотић Дионорић, умро 1680, пре 344 године.