Mada
Писац: Nepoznati autor
ŠENA PETA


ŠENA PETA
LUČIJA i VESELA iz kuće, FANTAŽIJA i OBLOŽDER

LUČIJA: Imaj pomnju, Vesela, er mi se čini, da Fantažija pod funjestrom kanta; hoću, da ga izlupamo.
VESELA: Hoću, gospo, imam-mu se refat na vjeru.
FANTAŽIJA: Čuješ li, Obloždere, gdje vačela o meni, pođi se, brače, apika' pođi!
OBLOŽDER: Tra naprijed, vidit ćemo i tvoju. Kanta', kanta'!
FANTAŽIJA: Počeka' neka mi dođe:
          Izidi gospoje, izidi Vesela,
          jes li odar spravila, jes kuću pomela?

(odi ishode i lupaju ga)

FANTAŽIJA: Ahaj me, ahi me, ne već, pritukoste mi kosti, gratia, gospoje Lučija, Vesela, misercordia! Ahi me meni!
LUČIJA: Nauči se, pasaliru, oko časnijeh godišnica insolencije činiti.
FANTAŽIJA: Imaš, gospoje, razlog ti, ma ona kučka bez konšijencije, ovako me trata. Pacienzia!

(odi žene idu u kuću)

OBLOŽDER: Ola, Fantažija, jes li čuo, gdje Vesela vačela о tebi? Ala larga' se, smrdiš uljem od česvine, nije ne, nego marga od bata; alalarga' se da me ne bi infeto.
FANTAŽIJA: Pačijenca! Ja sam kriv, er da sam za gospodarom otišo, ne bi ovoga bilo, trebuje mi ga otit naći.
OBLOŽDER: A ja se grem na more oprati, da ne bih gosparu zasmrdio pišom, er sam in effetto stropijan. A evo ga!

Референце

uredi