Mada
Писац: Nepoznati autor
ŠENA ŠESTA


ŠENA ŠESTA
PAVO i OBLOŽDER

PAVO: Gdje si, Obloždere? Koliko da te čekam? Jes li opravio, na što sam te pošlo?
OBLOŽDER: Jesam ečelento, nego da' kolač! Gospoja Lučija je kontenta, da dođeš s njom govoriti, ma ne prije nego udre šes ura noći, a rekla je, da i ja dođem oba dvije ure, da ću pomoć Veselu večeru spravljati.
PAVO: Jeli, moj Obloždere, moja slugo ugodna, mogu li ti vjerovati ovako feliču novu. Sad si da sam kontenat u sva kontenstva. Dakle na šes ura noći ja imam biti u krilu prilijepe gospoje Lučije.
OBLOŽDER: Čerto, gosparu, vjeruj meni! Anci za ti senjo rekla mi je, da se omaškeriš i da dođeš maškaran, da te ne bi kogodi poznao.
PAVO: Hoću i obuću se na žensku, neka ako me kо vidi ne uzme suspeta, od mene; a ti u tolikq hodi se spravi, er su dvije ure, deboto, da otideš u nje, i hodmo doma, neka ti naredim, što imaš činiti.
OBLOŽDER: Hodmo, gdje ti drago.

Референце

уреди