PRIKAZANJE DRUGO
SKUP VILA KOJE TANAC IZVODE, UBALDO, KARLO, I SIRENE
VILE:
О vi, kojijeh sreća mila
na čestite ove kraje 290
priko mora jes donila,
gdi se u miru život traje,
stupaj se ovdi vaš ustavi,
da s nam za jedno provodite
u veselju i u ljubavi 295
danke mirne i čestite.
Ovo je stanje od pokoja,
draga se ovdi rados plodi,
bez nikakve misli od boja
pravi se ovdi mir nahodi; 300
mir ki narod ljudski uživa
u zlaćena doba ugodna,
s ljudem ljubav kad pribiva
i vesela i slobodna.
SIRENE KANTAJU:
Hod'te, hod'te, sred slobode, 305
hod'te, u miru i u ljuvezni.
hladne ispijat ove vode,
tance izvodit, pjevat pjesni.
VILE:
Ovdi vječno primaljeće
s jesenim se vječnom resi, 310
u jedno raste plod i cvijeće,
dar obilan od nebesi.
Svacijem darim blage sreće
srećna se ova polja diče:
na jednoj grani vojka niče, 315
a na drugoj zrela je veće.
Zemlja gvozdjem ne tegnuta,
u veselju, u radosti,
iz plodnoga svoga skuta,
dava sitne obilnosti. 320
Mlijekom teku slatke rike,
medom rone divji hrasti,
bez pomoći puna dike
loza rađa svoje slasti.
Ovdi blazi sveđ vjetrici 325
bio dan zovu, zoru bude,
medni u dubju čim slavici
poju žubor pun razblude.
Sve što narav mila i blaga
za raskoše ljudske stvori, 330
sred pokoja tiha i draga
u ovemu se mjestu zori.
SIRENE:
Hod'te, hod'te, sred slobode,
hod'te, u miru i u ljuvezni
hladne ispijat ove vode, 335
tance izvodit, pjevat pjesni.
VILE:
Tvrde štite, mače klete,
ke ste dovle vi nosili,
već slobodno vrć možete,
о bojnici vrijedni i mili, 340
i pod hladom duba ovoga
miru oružje posvetiti,
er bojnici ljuvenoga
ovdi ćete stijega biti.
Bojno polje vam postelja 345
mekahne će bit zeleni,
da bijete sred veselja
boj prislatki svijem žuđeni.
Mi ćemo vas oba odvesti
u kraljice naše izbrane, 350
ka blaženom rajskom česti
resi sluge nje poznane.
Ona će vas u svom raju
među verne uzet svoje,
kijeh je uzela, da uživaju 355
slatke i drage šnjom pokoje.
SIRENE:
Hod'te, hod'te, sred slobode,
hod'te, u miru i u ljuvezni
hladne ispijat ove vode,
tance izvodit, pjevat pjesni. 360
VILE:
Hod'te, u boju ljuvenomu
provoditi vaša ljeta,
dokli u licu rumenomu
proljetje vam drago cvjeta.
Nu ti kako rusa rana 365
sva rumena, sva vesela
iz zelenijeh dračnijeh grana
razbludno je procaptjela.
Ona, nad sve zatvorena
koliko se manje kaže, 370
toliko je već žuđena
i lijeposti nje su draže.
Eto prsi sve rumene
sva do malo kaže gola,
eto udire u se i vene 375
dika i lijepos nje ohola;
lijepos, ku su prije ljubile,
kо priličnu svojoj dici,
prigizdave lijepe vile
i mlađahni ljubovnici. 380
Tako i život nas umrli
sad prolitan, ziman sada,
na skončanje svoje hrli,
sahne, vene, i opada;
i za sve se primaliće 385
drugo vraća svijetu opeta,
ne može se ljudsko biće
vik na prva vratit ljeta.
Ber'mo ranu rusu iz rana,
uživamo u radosti, 390
dokle je jutro našijeh dana,
ki u čas gubi sve svitlosti.
Ber'mo rusu od ljubavi,
i ljubimo sem na sviti,
ко je ljubovnik verni i pravi,
ljubeć može ljubjen biti.
SIRENE:
Hod'te, hod'te, sred slobode,
hod'te, u miru i u ljuvezni
hladne ispijat ove vode,
tance izvodit, pjevat pjesni. 400
KARLO:
Vir, vile, Sirene, Armida zla vila
za naše općene štete je spravila;
nu višnji u pomoć u družbi svim nami
brzo će vrha doć himbenijem spravami.
UBALDO:
Dijeliše se lijepe vile, 405
videć da mi ne marimo
tance i pjesni njih primile;
veće se i mi odijelimo.
KARLO:
Strašivoga kod zahoda
već smo blizu, druže izbrani; 410
lis rastvori, ki nam poda
za vladanje starac znani.
