Pučina/41

ČETVRTI ČIN

◄ II

III

IV ►

III

VLADIMIR, STANKOVIĆ

VLADIMIR (kad ode Marija, sedne na stolidžu, nasloni glavu na ruke i zadubi se. Pauza).
STANKOVIĆ (polako otvara srednja vrata i proviri samo): Gospodine Vladimire!
VLADIMIR (digne glavu): A vi ste, gospodine Stankoviću, izvol'te.
STANKOVIĆ: Ne, hvala, ne želim da uznemiravam. Samo sam navratio da zapitam kako je Olgici.
VLADIMIR: Olgici?... Hvala vam, gospodine Stankoviću... njoj nije dobro. Ima još nade, ja se još nadam, ali... nije dobro.
STANKOVIĆ: Nadajte se, budite strpljivi. Izvinite što sam vas uzmeririo. Zbogom!
VLADIMIR: Hvala vam, Stankoviću, zbogom?
STANKOVIĆ (odlazi).

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.