Ženidba bazerđan-Sterije

* * *


Ženidba bazerđan-Sterije

Vino pije bazerđan[1]-Sterija,
Baš u šeru, u Brzoj Palanci,
U košari, dvoru bijelome,
Kraj Dunava, tije vode ladne,
Vino služi Trivun, momče mlado. 5
A kada se nakitio vina,
Tad on junak stade besjediti:
„Oj Trivune, moja vjerna slugo,
Neženjen sam, ženiti se oću;
Obiš'o sam zemlju i gradove, 10
Tursku zemlju do Stambola grada,
Svu njemačku do bijela Beča,
Karavlašku i Karabogdansku,
Ja ne nađo za mene đevojke,
Do sadeka u Kladovu gradu, 15
U onoga Koste Jermenlije,
A na ime Jelenu đevojku.
Već sad mene sjetu’, vjerna slugo,
Koga ćemo poslat’ u Kladovo
Da mi prosi lijepu đevojku, 20
Meni ljubu, a tebi gospođu?"
Al' govori Trivun, vjerna sluga:
„Gospodaru, bazerđan-Sterija,
Prvo psšlji starca Slatinaša,
Slatinaš je vlaška poglavica, 25
Pa će njega svuda poslušati;
Drugo pošlji Radića Jovana,
Jer je Radić roda gosposkoga
Iz lijepa šera Sarajeva,
Obiš'o je zemlju i gradove, 30
On gosposki znade govoriti;
Treće pošlji Grčića Nikolu,
Koji znade grčki i jermenski!”[2]

(GPBL, Serbsk., F XIV, № 2/2, l. 182— 183; deo koncepta predgovora za Narodne srpske pjesme, knj. 1, 1824, koji Vuk nije objavio, a koji je Golub Dobrašinović štampao prema prepisu Lj. Stojanovića u Kovčežiću, knj. III, 1960, str. 110—111).

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Varijante

Var.: Ir, 311; Vr, 355, 356.

Reference

  1. bazerđan — trgovac.
  2. Mesto naslova u rukopisu je Vukova uvodna napomena: 1812-te godine isprosi jedan Grk iz Brze Palanke jednu pokrštenicu u Kladovu, pa se potom pokvari ta ženidba i ne bude od nje ništa; onda mu neki Arsenije Stanojević iz Mačve (momče oko 25 godina, koje je onđe bilo kod nas u službi) spjeva tako smiješnu pjesmu, da bi crkao od smija čovjek, koji poznaje one ljude o kojima je, a koji ne zna, rekao bi da je kakva pjesma Bog zna od koliko vremena i od kakovi junaka. Ja sam je čuo od Arsenija nekoliko puta (znao je dobro pjevati uz gusle, pa sam mu ja bio kupio gusle te nam je često pjevao kad ručamo, ili večeramo), ali je nijesam svu upamtio po redu, nego samo znam da se počinje. — Posle 33. stiha Vuk je prepričao dalje događaje u pesmi: Kako je Trivun uzeo čuturu, pa otišao te dozvao Slatinaša, i Radića i Grnića; kako su sjutradan otišli kuli Čotrićevoj, te prevarili Arsu pisara i uzeli pasoš u Kladovo radi trgovine (a nijesu upravo smjeli kazati; zašto je i Arso ćeo da prosi tu istu đevojku); kako su otišli i isprosili đevojku; kako i je đevojka darivala; kako je Slatinaš kazao da dar svežu konjma oko glave da se znade da su prosioci; kako jv Radić nekako upustio svoj dar na zemlju, pa kazao da mu to nije milo i da neće dobro biti; kako su se poslije ustavili kad su došli u Grabovičko polje na pomol Brzoj Palanci, pa Radić kazao da poskidaju darove s konja i da ućute bubnji, i svirale i egede, da se ne bi osjetio Arso pisar; kako je međutim Arso razabrao, pa iskao od svoga pobra Obrada Tomića iljadu dukata, da nakupi mladije bećara, pa da dočeka svatove kad stanu voditi đevojku, i da im otme đevojku itd.

Izvor

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 185-186.