Vučistrah1/10
| ←Govor deveti | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor deseti |
Govor jedanajesti→ |
BISERNICA (sama): Ali evo odovud Radoslav, djetić kneza Ladzara; hoću kušati mogu li što od njega izvaditi: malahno je sulud — i scijenim ga privarit lasno.
RADOSLAV (sam): Vrag uzo kad mi je najprvo palo na pamet doći u ovi dvor; svaki se čas nahodim lakat bliže vješala! Mogaše li što ino oni sebravac ban Mikleuš negoli iskati naše bitje? Silovao se knez Ladzar, moj gospar, dati mu lijepijeh riječi, ali on, koji ima jednu pamet ko u tovara, htio se š njim biti ili ga poznati. I ne znam veće što se je od njih učinilo, er ja, kad sam vidio da se dohodi na ruke, stavio sam noge u djelo.
BISERNICA: Radoslave, gdje ideš? što se od tebe čini? Veće odkad ti se gospar odkrio za - onoga ko je ne može se s tobom govorit!
RADOSLAV (sam: Vajmeh, obaznani smo!) — E, gospođe, nemoj se rugat: ja sam jedan siromah sluga.
BISERNICA: Gospodaru Radoslave, ti si se zaisto postavio u njeko veličanstvo! Spomeni se da vitezi i gospoda s djevojčicam i s dvorknjam imadu prohoditi dvorno i blagodarno; i zasve da je knez Dadzar veće poznan za onoga koji jes, i crima časti koje mu se dostoje, ti se ne bi imo toliko oholiti.
RADOSLAV (sam: Ove dvorkinje vele znaju! ja se zaisto neću uzdati: otvori oči, Radoslave — neka je meni!) — Gospođe, meni je veomi drago da se je obaznalo ko je knez Ladzar, moj gospar; zato te molim, reci mi štogodi od njegova bitja, zašto je vele bremena da ga služim, i još ne mogu znati ko je.
BISERNICA (sama: Ja scijenjah s ludijem govoriti, a on vele veće zna od mene; strah me da ću zaludu tratit riječi.)
RADOSLAV: Strah me da nije kojigod tukač, koji ide po svijetu za živjeti mamom i tlapom, i da se priprodava za velika čovjeka.
BISERNICA: Nije to tako! on je vele veći nego ti scijeniš, i ti se zaisto možeš srećan zvati na službi onako plemenita gospodičića.
RADOSLAV (sam: Zaisto se je odkrio! neka ga — dobro je učinio, er će i meni bolje biti. Nu ko zna da ova djevojčica ne ište s ovijem načinom mene privariti i njega po meni obaznati — ma zaisto neće!) — Da tako je knez Ladzar tebi reko ko je?
BISERNICA: Meni? — (Zaisto se lijepo razumijemo!) — pralju ti da se je odkrio banu Mikleušu.
RADOSLAV (sam: Banu Mikleušu? ovo je istina, nije veće sumnje!) — Vjerujem, gospođo da se je odkrio banu Mikleušu, zašto je toliko oko njega činio, da ne može biti inako nego da mu je pogodio, zašto bi na drugi način onako plemenitu vitezu krivo učinio. Scijenim da se odkrio od straha; nu, jesam li ugonenuo?
BISERNICA: Česa od straha?! Onaka gospoda kako je on straha neimaju! nego, za ne pridobiti bana Mikleuša oružjem, htio ga je pridobiti blagodarstvom i pripoviđeti mu svoje ime.
RADOSLAV (sam): (Sve su ovo očiti biljezi da se je odkrio; ali svakako trijeba je da se ja čuvam, da me ne bi privarila.) — Da kad se veće zna tko je molim te, reci i meni, neka i ja znam koga služim i mogu li koje dobro od njega ufati.
BISERNICA: I zaisto ga ti ne poznaš?
RADOSLAV: He, gospođe, zaisto.
BISERNICA: Zaisto?
RADOSLAV: Pralju ti da ne, zaisto.
BISERNICA: Da me ne uzdrži scjena koja se ima nositi tvomu gosparu zaisto bih ti činila pribiti i ruke i noge! knez Ladzar, ko oni gospodičić koji jes, i s istinom se odkrio i reko da nitko ini negoli ti možeš svjedočiti njegovo pleme i bitje, — a ti jošte hoć hiniti! Otidi ončas isprid mene; ne čini da se rasrčim veće!
RADOSLAV: Prosti, gospođe; ja sam sve ovo činio za služiti vjerno kneza Ladzara, koji mi je zaprijetio da će me ubiti, ako bih odkrio njega. I kad bih to učinio, zaisto bih dostojan bio smrti, zašto neprijateljstvo koje je među kraljestvom od Boemije i ovezijem njega bi na veliku pogubu moglo dovestit.
BISERNICA: Jeda je ovo po sreći Lauš, sin kralja českoga?
RADOSLAV: Znaš mu i ime?! da ko ti je reko kako se zove u svomu kraljestvu?
BISERNICA (sama: Izvedoh ga, ako i docna!) — On je ovo reko sve, nego nije mu ugodno da se proglasi ova stvar. Zato i ti nemoj nikomu rijeti njegova imena, nego taji, ko si i dosad, i uživaj ovo za moju ljubav. (Ovdi mu dariva kolajnu.)
RADOSLAV (sam): Vidiš! kad me poznaju za kraljeva slugu lete i dažde darovi!
Reference
uredi
