Vanda/2
| ◄ ПОЈАВА I | POJAVA II | ПОЈАВА III ► |
POJAVA II
BOGOMIL i MLADA u lovačkom odijelu.
BOGOMIL:
Dan ti srećan, Mlada. Gdje je Vanda?
MLADA:
Otišla se za zvjerinom jednom,
A međutim ja okrenuh amo.
BOGOMIL:
Uspjeva li kod nje mis'o moja?
Jesi li joj znala hladno srce
Ugrijati plemenitom željom
Za čovjekom kakvim?
Ili bar joj razum uputiti,
Da izborom muža mora zemlji
Ispuniti najtopliju želju?
MLADA:
Svećenička poštovana glavo,
N'jesu laki kod žestoke Vande
pokušaji taki; opasna je
Manje jarost ranjene zvijeri
No gnjev kojim oko njeno bukne
Čim osjeti da pred njome kogod
Na brak cilja svojim razgovorom.
Sabrao si oko nje najljepše
Najhrabrije sinove u Leha;
A sve na šta? samo da u trku
I str'jeljanju nadmeće se s njima.
Još ni jedan da joj se je srca
I najmanje dotakao.
BOGOMIL:
Misliš?
MLADA:
A spazi li nježniju naklonost
Ma u koje od djevica svojih,
Nju osmjehom porugljivim prati.
BOGOMIL:
Jesi l' štogod pred njom spominjala
tevtonskom kralju Ritigeru?
MLADA:
Taj sam govor oprezno povela.
Iz početka slušala me hladno,
Pa sve većom i to življom pažnjom.
Već se nadah da ću neosjetno
Zavesti je u prijatne misli,
Kad al' ona na jedanput skoči,
I povikne: tevtonac je; dosta.
BOGOMIL:
Da, krv leška na tevtonsku mrzi;
Moraju se ipak jedna s drugom
Pomješati njihovim v'jenčanjem.
MLADA:
Već uputih miloga joj pjevca
Da joj dušu na to raspoloži
Izvodeći hitrom pjesmom kralja
U svem sjaju njegove ljepote,
I daleko čuvena junaštva.
Ako s' ičim daje svladat' Vanda
Tim će prije nego mojim r'ječ'ma,
I svim mudrim savjetima tvojim.
BOGOMIL:
Mudrija si i od mene, Mlada;
Ali žena najbolje i vidi
Put kojim se ženskom srcu stupa.
Što si dakle umno uputila,
To i koncu vodi. Samo, Mlada,
Bez odvlake; jer svakoga časa
Može stići kraljevo poslanstvo,
Da zaprosi l'jepe Vande ruku.
MLADA:
Tako brzo?
BOGOMIL:
Nestrpljivom kralju
Prosidbu sam ja već odobrio,
I ne mislim da će s njom on dugo
Okl'jevati. Za to se pospješi
I ti, Mlada, da je na nju spremiš.
Volio bih biti satrt gromom
No vidjeti da g' odbije Vanda.
(Rogovi opet zveče.)
MLADA:
To je ona. Da nas ovdje ne bi
Usamljene na zboru zatekla,
I pocrpla odatuda sumnju
našemu tajnom sporazumu,
Ti se skloni u hram Svetovidov,
A stazama ja ću obilaznim
Povratit' se k pratnji.
BOGOMIL:
Do viđenja.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.
|