Jerko Škripalo1/5
| ←Šena četvrta | Jerko Škripalo Pisac: Nepoznati autor Šena peta |
Šena šesta→ |
JERKO: Džusto’ sam ih obodvojicu hotio. — Amo hod’te, marijoli!
SINKO: Pate, gosparu, ovo nas.
JERKO: Nu, hoće li bit duplo veće vina neg lani?
SINKO: Gosparu, vele ti si se napeo! strah me da ne bude manje neg lani trećijem dijelom.
JERKO: Lažeš ko pas! Kad si pito, jarče, mjedi za pokop, govorio si: „Ovolika je kantula, gosparu; ovega se godišta nadaj vinu, i spravi bačve, ili nigda!“
MILETA: Parjaj, gosparu, te misli jeda bude i pobolje neg li lanjske godine; lani ti je bilo pokradeno, a sad ne manjka nigdje ni čehulja. Ja sam ti dobro opravio što mi si naredno: u tvomu vinogradu nijesam ni jagode izobo, nego u susjeda, kako mi si ti naredio, a bogme i tu malo; ako ne vjeruješ, pođi po svijem potocim, hoćeš li naći mrve gnusobe.
JERKO: Tako se govori! odahoh po dušu moju! Svariti ću saviše objedu peču jetre goveđe, neka možeš bolje mečit. Reži u bat sve krošnje; nemo’ da mi tegne ni žena ni sin, ni djevojka ni djetić, er te vrag uze, ve [pazi]!
MILETA: Gosparu, ja ću tebe vjerno poslužit, ma te molim da mi veće spraviš Milicu koju si mi obećo za moju — da prostiš — domaću, i dadeš to malo prćije što te je zaslužila.
JERKO: Prćije?! Iz moje se kuće nigda nije djevojka s prćijom odvela; dosta ti je, svinjo, da nije s mlijekom. Nu zovi na jemanje; a ti, Sinko, hod’ sa mnom da mi je obit baštine.
Reference
uredi
