Molim te gospođu, ne budi srdcem lav

Molim te gospođu, ne budi srdcem lav
Писац: Шишко Менчетић
155. pesma prvog dela Ranjinina zbornika. Akrostih Marija.


Molim te gospođu, ne budi srdcem lav




Molim te gospođu, ne budi srdcem lav,
   ter ne da' da pođu skončat se za ljubav,
   zač pamet razdiru u želji ljuveni,
   kad godi poziru tvoj obraz rumeni.
Ar u njem meni sja prisvitlo sunačce, 5
   zatoj sad venem ja i moje srdačce;
   zatoj mi zamiru ne ima' svršeno,
   ako te ja tiru i slidim ljuveno.
Rači se čudit još gdi sam ja dosad živ,
   ter mi rec': kako mož odolit tolik gniv? 10
   ki trplju s trudom sve, moj cvite izbrani,
   želeći ličce tve ko mi se sve brani.
Jer sama viditi toj moreš, ružice,
   što bude sliditi od tvoga služice;
   ar svaki čas i hip ličca mi poblide, 15
   kad godi obraz lip tvoj odkud izide.
A zatoj još molju, gospoje od gospoj,
   ne čin' tač da bolju u tuzi ljuvenoj;
   ja drugo ne želim, moj venče gizdavi,
   ner da se veselim kon tvoje ljubavi.20



Напомена уреди

Извор уреди

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str., Zagreb, 1870


 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.