Sunčanica
Писац: Шишко Гундулић
AT TREĆI


AT TREĆI

ŠENA PRVA

Hadum i dvorkinjice s cvijećem u ruci


* * *


Hadum:
O ljepotom svud hvaljene 1265
   djevojčice moje mile,
   pokli sada jeste mene
   vašijem sucem učinile,
 
cvjetice mi svaka ukaži,
   kijem se diči i ponosi, 1270
   neka vidim ka najdraži
   i najljepši vjenčac nosi.

Dvorkinjica prva:
Pridajte se me družice,
   ja sam veće od vas znala,
   i zato sam od ružice 1275
   lijepi vjenčac ovi ubrala.

Dvorkinjica druga:
Ljepši je čemin od ružica,
   od koga sam vjenčac svila,
   njim se lijepa Sunčanica 1280
   veće krati uresila.

Dvorkinjica 3:
Narančev je cvijet veseli,
   o družice me ljubjene,
   ljepši neg li čemin bijeli
   i ružice sve rumene.

Njega žele sve mladice 1285
   za lijep penjao učiniti,
   kojijem rese svijetlo lice,
   kada na pir hoće otiti.

Dvorkinjica 4:
Kroz lijeposti svud se svoje
   sad ljubdrazi spovijedaju, 1290
   jere lijepe sve gospoje
   njim brandosu korunaju.

Dvorkinjica 5:
Nijedna se od vas sad ne slavi,
   kraljica je rusa od cvijetja,
   dika i ures, lijepos pravi 1295
   veseloga od proljetja.

Dvorkinjica 6:
Nijesu riječi vaše istine,
   najljepše su sad modrice.
   od kijeh se lijepe čine
   zvijezde, zvijeri i tičice. 1300

Hadum:
Ako ćete da osudim,
   lijepe dikle, uprav vami,
   platu hoću mojijem trudim:
   po jedan celov svaka daj mi.

Dvorkinjica prva:
Ne bih ja te celivala 1305
   ni gledala tvoju sliku,
   s mojijem drugam da bih znala
   ne brat veće cvijetja viku!

Dvorkinjica druga:
Zasve uresim lijepijem tako
   tve si lice naresio, 1310
   ne manje si ti svakako
   strašiv, prem grd i nemio!

Dvorkinjica 3:
I mogo si vik ufati,
   da bi grdo tvoje lice
   mogli od straha celivati 1315
   lijepe ovako djevojčice!

Dvorkinjica 4:
Neprilične nut grdoće
   i nemile prem na sviti,
   nut obraza, koji hoće
   od nas mladijeh ljubjen biti! 1320

Dvorkinjica 5:
Nemilosna nuti lica,
   nuti stasa i obraza,
   od nas mladijeh djevojčica
   lubovnik se ki ukaza!

Dvorkinjica 6:
Ti grdoću sličnu tebi 1325
   nađi, lubi, gledaj i pazi,
   ne nas, kijeh svud pod nebi
   ljepota se slavna glasi!

Hadum:
Nijeste lijepe neg mrzeće,
   nemilosne, hude i prike, 1330
   zato u dvore hote veće
   ured za mnom svekolike!


ŠENA DRUGA

Кraljica, Janko i bojnik dohodi


* * *


Kraljica:
Da li, vrijedni Gradislave,
   za tve službe neizrečene
   ne ćeš cjeć tve veće slave 1335
   primit nijedan dar od mene?

Ti, kraljevstva moga obrana,
   ktje mu ćercu sloboditi,
   s čega ti ću ja držana
   dokle budem živa biti. 1340

Janko:
O kraljice ponosita,
   o gospođe slavna moja,
   u kojoj se strani od svita
   ne spovijeda slava tvoja!
 
Ja sam držan tvoje krune 1345
   sluga verni bit uvike,
   i nastojat da se ispune
   tvoje želje svekolike.

Nu pri mojoj ovoj sreći,
   što bih mogo već ufati, 1350
   nego sadar ja najveći
   tvoj se sluga i rob zvati.

Kraljica:
Saviše si prem otkrio
   blagodarnos, mladče, tvoju,
   i zaisto zasramio 1355
   s tega djela krunu moju.

Ja za slugu ne ću moga
   slavna toli svud bojnika,
   nego vrh svijeh za dragoga
   prijateja i svjetnika. 1360

Paček hoću milos tvoja
   da odsada unaprijeda
   i sred mira i sred boja
   mojom krunom zapovijeda.

Ah da mogu poreć hude 1365
   kletve, ke sam učinila,
   tad bih uprav tvoje trude,
   ko dostojiš, zaplatila.

Kunem ti se višnijem bogom,
   da bi ti sam Sunčanicu 1370
   s požudome mojom mnogom
   steko za tvu vjerenicu.

Zasve jere plemstvo tvoje
   nije se moglo jošte znati,
   tve hrabrenstvo dostojno je 1375
   svega svijeta krunu imati.

Janko:
Najvećijema mojijem trudim
   ljubav tva je dar najveći.
   Prve časti veće žudim
   dostojati neg li steći. 1380

Samo na čas mu veliku
   moja uzvisi kripos mene,
   ja ne ufam drugo viku,
   ja od gospostva neimam scijene.

Kraljica:
Pokli taka tva je želja, 1385
   i čas moju tako ljubiš,
   zašto moga neprijatelja
   mrzećega ne pogubiš?

Hoću, verni moj, svakako
   da pogine Janko kleti, 1390
   tijem njegovo smjenstvo opako
   ti pedepši, ti me osveti.

Glavu od nega tko donese,
   uzdarje će lijepo imati,
   kćerce lijepe me će urese 1395
   s slavnom krunom uživati.

Janko:
Ustav srdže nesmijene,
   ne smetaj se cjeća toga,
   nitko lašnje ne bi od mene
   pridobiti njega moga. 1400

Ali vitez prihrabreni,
   tako me je sveđ ljubio,
   da za učinit službu meni,
   život ne bi zaštedio.

Tijem, gospođe slavna moja, 1405
   krivine su me bez reda,
   da poslužim milos tvoja
   što mi sada zapovijeda.

Nu za ispunit tvoju žeju
   i zaslužit tvu dobrotu, 1410
   nevjeran ću bit prijatelju
   i istomu mom životu.

Janka Ugrina hrabrenoga
   živa ti ću uhititi,
   neka budeš srca tvoga 1415
   gnjev nemili ustaviti.

Kraljica:
Nije nevjerstvo i izdanje,
   tko pedepše djela opaka,
   paček to je dugovanje
   od kriposnijeh svijeh junaka. 1420

Bojnik:
Poklisari, o gospođe,
   Ugarski su došli sada,
   čim zapovijed tva im dođe,
   prid vratijema stoje od grada.

Kraljica:
Pođi, neka dođu ureda, 1425
   u dvorih ću ja čekati.

Bojnik:
Ko tva kruna zapovijeda,
   tako će se djelovati.


ŠENA TREĆA

Vladimir sam


* * *


O ma Zorko, dušo mila,
   drag uzroče me ljubavi, 1430
   koja me si izranila,
   ka me sveza i zatravi.

Zasve uresa, brače, tvoga
   sada ovdi ja ne vidim,
   ti si život srca moga, 1435
   ti si sama, ku ja slidim.

Ko bez tebe ja ću moći
   živjet, željo uzdisana,
   ako sunce mojijeh oči
   ti si i zora moga dama. 1440

Di god budem ja pod nebi,
   bit će sa mnom mrkle tmine.
   Pokli mi je stati trijebi
   bez liposti tve jedine.

Ah da vidiš koje smeće 1445
   uzrokuješ mi, dušo mila.
   Zaisto bi me nesreće
   i ti ista požalila.
 
Pođte, verni moji uzdasi,
   u ljubjene me gospoje, 1450
   ter joj jedan vas doglasi
   ove gorke nepokoje.

Ali, vajmeh, što govorim,
   o gospođe lijepa, prosti,
   ja sam rođen da sveđ gorim, 1455
   ne da uživam tve liposti.
 
Ja dostojan nijesam viku
   tvoj se sluga i rob zvati,
   a nego li tvoju diku
   ni tvu lipos uživati. 1460

Ja, rob jedan vjekoviti
   ki ne imam sunca dio
   i ne poznam još na sviti
   ni ko me je porodio.
 
Hoću i mogu promisliti, 1465
   da kraljevska djevojčica
   podloži se meni biti
   obljubjena vjerenica?

Djevojčica, s ke ljubavi
   sto kraljeva slavnijeh vene, 1470
   da njih pusti i ostavi,
   a nje roba uzme mene?
 
S kijem razlogom, s kijem načinom,
   prem su smione me požude,
   i zaisto s mom krivinom 1475
   misli tašte, veoma lude.

Pusti veće, zaboravi
   tvoju Zorku, Vladimire,
   nijes dostojan nje ljubavi,
   nijes dostojan od nje vire. 1480

Promisli se sam u sebi,
   išti drugu vjerenicu.
   Ne nju, nego sličnu tebi
   kojugodi robinjicu.


ŠENA ČETVRTA

Arab sam


* * *


 
Ah, nesvijesni Strašimire, 1485
   na koje te jes dovela
   sada smeće i nemire
   tvoja pamet prem nezrela.

Da li ti se hoć proć nebi
   i zvijezdami protiviti, 1490
   da li imaš ti sam sebi
   od tvoje smrti uzrok biti?

Zašto, zašto riječi moje
   i uzdani moj svjet pravi
   plaho odveće smjenstvo tvoje 1495
   ne uzdrži i ne ustavi?

Da li zaman vrijedno i bojno
   ja sam tebe odhranio
   i oružjem prem dostojno
   vladati te naučio? 1500
 
Još u doba tva nezrela,
   ljubeći te već neg sebe,
   na visoka slavna djela
   i na kripos učih tebe.

Smiona te i bez straha, 1505
   još djetece buduć malo,
   učih konjim tijeka plaha
   ustezati tvrdo zvalo.

Proz gustine od dubrava
   i planinskijeh priko hridi 1510
   od medvjeda i od lava
   ložnice iskat, stupe slidit.

A sadara u nescijeni
   mrziš čuti ime moje.
   Čas ovaku činiš meni? 1515
   ovo trudi moji dostoje?

U komu će nepokoju
   Persea se ukazati,
   kad nemilu bude tvoju
   nevjeru ovu uzaznati. 1520

Poć ću odovle ja ureda
   u ku spilu ponoritu,
   velika mi ljubav ne da
   smrt tvu gledat prem očitu.


ŠENA PETA

Isti i Persea


* * *


 
Arab:
Nu ka ovo pazim čuda, 1525
   ne vidim li isto lice
   me gospođe slavne svuda,
   Perse lijepe zatočnice?

Zaisto sreća blaga i mila
   dovela te na ove kraje, 1530
   neka od slavnijeh tvojijeh dila
   po svem svijetu slava ostaje.

Persea:
O Arabe verni i znani,
   ko bi reko meni ikada
   u inostranoj ovoj strani, 1535
   da te naći imam sada.

Ah da s tobom s kegod sreće
   još Strašimir bude mili,
   blaženi bi moji odveće
   svikolici trudi bili. 1540

Arab:
Za dobro imaj, ma gospoje,
   istinu ti tajat ne ću,
   zasve poznam, riječi moje
   da će uzmnožit tvoju smeću.

Ovdi slavna zatočnice 1545
   nahodi se tvoj ljubjeni,
   ali druge djevojčice
   rajsku lipos ljubi i scijeni.

I ako istinu želiš čuti
   od ljubavi tve izdane, 1550
   zajedno sa mnom sad se uputi.
   Uklonmo se ovdi s strane.

Persea:
Hodmo gdi hoć, ti me vodi,
   nu ja viku ne vjerujem,
   što od tebe sada odi, 1555
   o Arabe verni, čujem.


ŠENA ŠESTA

Janko i Sunčanica


* * *


Sunčanica:
Ne straši se, neg slobodno
   ktjej mi otkrit sada njega,
   jer je meni veoma ugodno
   znat viteza slavna tega. 1560

Janko:
Još se strašim, ma gospoje,
   hoće li ti drago biti.

Sunčanica:
Desnice ti evo moje,
   da me ne ćeš uvrijediti.

Janko:
Ako uvrijedim, a ti prosti. 1565
   Janko je vitez plemeniti,
   tvoga uresa, tve liposti
   sluga i rob vjekoviti.

Mene k tebi sad posila
   za svojega poklisara, 1570
   jeda bi se već smilila
   prije nego ga boles shara.
 
Gospodičić nijedan veći
   nije od njega sad na sviti,
   koji dostojan bio bi steći 1575
   dragi ures tvoj čestiti.

Sunčanica:
Ter to da uzmem vjerenika,
   i da srce me obljubi,
   huda i prika izdavnika,
   moga braca ki pogubi? 1580
 
A da tebe, brače, ostavim,
   ki si duša duše moje,
   i neharna zaboravim
   svekolike službe tvoje?

Janko:
Ne bi mene ostavila, 1585
   slatka željo srca moga,
   viku kad bi obljubila
   Janka Ugrina hrabrenoga.

Tad bi pače lijepoš tvoja
   bez nikakve sumnje i smeće, 1590
   ko ja žudim, prava moja
   vjerenica bila veće.

Sunčanica:
Ko bih mogla tvoja biti,
   da izvršim tvu požudu,
   ili sa mnom hoć hiniti, 1595
   ili me veoma držiš ludu.

Јаnко:
Mene istoga Janka scijeni,
   Gradislava njega u svemu,
   i onu ljubav, koju meni
   nosiš, nosi sada njemu. 1600

Sunčanica:
Voljela bih vele veće
   pod zemlju se zakopati,
   neg, što viku biti ne će,
   njegova se ljubi zvati.
 
Pače, ako me milos tvoja, 1605
   kako kaže, gleda i ljubi,
   pođ me osveti ter sred boja
   njega satri i pogubi.
 
Јаnко:
Ali njega kad pogubim,
   pogubit ću mene istoga, 1610
   toliko ga veoma ljubim
   i sred srca držim moga.

Sunčanica:
Ter to u većoj držiš scijeni
   ti me tako neprijatelje,
   neg li učinit službu meni, 1615
   neg li izvršit moje želje?

Јаnко:
Da izvršim želje tvoje,
   i ko je Janko, kad bi znala,
   zaisto bi se, ma gospoje,
   i ti ista pak kajala. 1620

Sunčanica:
Daj istinu mi sad ktjej riti:
   kad mu ljubav Janku objavim.
   hoće li ti drago biti,
   da se od tebe zaboravim?

Janko:
To sva moja požuda je, 1625
   da i ne znaš moga imena,
   u milosti samo da je
   tvojoj Janko, ma ljubjena.

Sunčanica:
Da s njegova kada svjeta
   ti izgubiš Sunčanicu, 1630
   nać hoće li on opeta
   tebi ljepšu djevojčicu?

Janko:
Hoće, ali ne pod nebi,
   ljepšu od rajske tvoje dike,
   nu u svemu sličnu tebi, 1635
   paček iste tve prilike.

Sunčanica:
Sada poznam, drag pokoju.
   da tobome ljubav vlada,
   i da hineć mlados moju
   iskušat si ktio sada. 1640

Janko:
Ja ne hinim, ma gospoje,
   neg bi sreća moja bila,
   kad s mislosti ti bi svoje
   Janka Ugnina obljubila.

Sunčanica:
Da tako li, izdavniče, 1645
   ma se od tebe vjera scijeni?
   I ovaku li, neharniče,
   ljubav nosiš sada meni?

Poznam miso tvoju hudu,
   znam da jubiš drugu vilu! 1650
   Pođ, uživaj tvu požudu,
   pod, uživaj u nje krilu!

Ali ja ću, hudi mladče,
   moj grijeh isti pedepsati,
   i iz srcia silom pače 1655
   tvu priliku istjerati.

Pođ odovle sad ureda,
   s oči mi se tja ukloni,
   da te mlados ma ne gleda,
   nevjerniče usioni!1660


ŠENA SEDMA

Janko sam


* * *


Pođe, uteče, ah jaoh, veće
   ostavi me sunce moje!
   Na koje me sada smeće
   hudo smjenstvo dovelo je.

Kako za steć mu požudu 1665
   ja izgubih Sunčanicu,
   moje ufanje, mu razbludu,
   i mu lijepu vjerenicu.

Ja sam krivac jesam meni,
   jer sam ime me otkrio, 1670
   kijem sam tebe, drag, ljubjeni
   moj životu, uvrijedio.
 
Ustavi se, ah, ustavi,
   moja lijepa, k men' se vrati,
   da ti budem uzrok pravi 1675
   me ljubavi ukazati.

Ja sam Janko vojevoda,
   hodi, evo ti mača moga,
   ne stoj veće, smrt mi podaj,
   hodi osveti braca tvoga. 1680
 
Nije ufanja, nije načina
   da se smiri ma ljubjena,
   saviše je nje jedina
   lijepos na me rasrčena.

Smirena ćeš brzo biti, 1685
   nemilosna ma gospoje,
   idem veće za umrijeti,
   pokli tebi ugodno je.

Ispunit ću želju tvoju,
   osvetit ću ja tvu diku, 1690
   jer u ovakom nepokoju
   ne bih mogo živjet viku.

Nu ku u meni miso vriježim,
   ter odovle sad ureda
   ne dijelim se i ne bježim, 1695
   ko mi ona zapovijeda.

Poć ću, gdi vik zrak sunčani
   ne dohodi i ne sviti,
   u pustošnoj kojoj strani
   plačne danke dovršiti.1700

KOR
Pravednos je na sem sviti
   tvrđa i oružje najstavnije
   s njom se dosta jes braniti,
   naudit itko noj ne smije.
 
Kraljevstva se vik ne gube, 1705
   tko s kriposti lijepo ih vlada,
   a tko druzijem jamu dube,
   sam čestokrat u nju upada.

Grčka oholas cjeć privara
   pod teškijem se jarmom skuči, 1710
   ter u ropstvu slavnijeh cara
   spomena se jošte ćuti.

Tko zlo čini, čeka gore,
   smećom smeća smeću smeta,
   zajedno stati jer ne more 1715
   ljubav, pravda i osveta.

Kripos svaka od nebesi
   razvedrenjem ljepša siva,
   sama sobom ter se resi
   i raskošno lijepo odiva. 1720

Naga svijeti sunca zraka,
   nago je nebo u vedrini.
   I ako ruho od oblaka
   pokrije ga, sve je u tmini.

Požuda je i pohlepa 1725
   tamna puka zlato i blago,
   sama je sobom kripos lijepa,
   nje vidjenje svijetlo je nago.

   Svrha trećega ata




 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Гундулић, умро 1682, пре 342 године.