Glasnik:
Glas veličak nosim tebi, 2145
o kraljice ponosita,
ko po ktjenju kralja od nebi
vojska je od gusar pridobita.
Nu veoma tvoja dika
Bogovima svijem zahvali, 2150
inostrana jer bojnika
na pomoć smo našu imali.
Kraljica:
Sve potanko kaži meni,
što si očima ti vidio,
i ki je vitez to hrabreni 2155
na pomoći našoj bio.
Glasnik:
Ne dobro se jučer bjehmo
mi odovle odijelili,
a to prije jeda bismo
zle gusare dostignuli. 2160
Ali uto brzi uhoda
vojevodi glas donese,
da gusari dva dni hoda
dalek od nas nahode se.
Na glas ovi svak se stavi 2165
trčat kako da ima krila,
dokli jednoj pri dubravi
noć nas bješe zaskočila.
Tu vrh polja širokoga
šatore smo vrgli ureda, 2170
i svak svoga viteškoga
za počinut konja odsjeda.
Nu ko poče bijela zora
kazat zrak nam sred nebesi,
odsvud zamnje polje i gora 2175
s trubljam, bukam, s urnebesi.
Obujmeni naglo dosti
nađosmo se odasvudi,
i gdje u snu bez milosti
gusari nas kolju hudi. 2180
Ni među nas zaisto svijeme
mogo bi itko živ iziti,
da ne bude u isto vrijeme
jedan vitez priskočiti.
Zaisto Marte bog od boja 2185
u prilici bio je istini,
taka čuda jesu koja
on desnicom svom učini.
On se umiješat sam ne haje
s bojnom šabljom u desnici 2190
gdi navala najveća je,
gdi su ujedno svikolici.
Paček smiono u slobodi
tjera ih, goni, siječe i bije,
i nitko se ne nahodi, 2195
tko mu se oprijet može i smije.
Obraća se s desna i s lijeva,
nazad, naprijed, ide svudi,
od krvi se rijeka lijeva,
padaju konji mrtvi i ljudi. 2200
Nu uto i naš vojevoda
s bojnicima svim pristupi,
priskoči mu dobra zgoda,
da i on vojsku svoju skupi.
Tad razbijeni sasma odveće 2205
zli gusari tu ostaše.
Tad očito sred te smeće
sve nesmjenstvo ukazaše.
Staviše se svikolici
bez obzira za bježati, 2210
nu ih s mačem u desnici
ne pristajemo mi tjerati.
Paček konja ne uspreže
naš slobodnik glasoviti,
dokli s onijem, koji bježe, 2215
i vojevodu im ne uhiti.
Veće hvale mi mu dasmo
nego što nas svijeh slobodi,
kad svezana ugledasmo
Arnauta gdi nam vodi. 2220
Arnauta, crnca istoga,
ki davnijeh bješe ljeta
Vladimira sinka tvoga
zarobio jur djeteta.
Paka svaki pun požude 2225
s vojevodom se sta moliti,
bojni vitez jeda bude
sve nam ime slavno otkriti.
Reče vitez: »o hrabreni,
ah da tako podobno je, 2230
veoma bi drago meni
bilo otkriti ime moje.
Nu taka je sada sila,
da se budem ja tajati,
Sunčanica dokli mila 2235
uzbude me uzaznati.
K njoj se jedan tim upravi,
ter joj reci s dobre zgode,
da se danas primit spravi
glavu od Janka vojevode. 2240
Zato neka me u radosti
i ona bude primit, sresti,
jer ću u grad slavan dosti
ko dobitnik ja uljesti.«
Kraljica:
Neumrli o bogovi, 2245
slavit ću vas ja uvike
za dar, za glas slavni ovi,
za milosti ovolike.
Da li, što vik ja ufala
nijesam moga cjeć vesela, 2250
danaska sam eto imala
slavu od svijeh neprijatelja.
Hodmo verni s dara ovega.
da bogovim zahvalimo,
pak viteza slavna tega, 2255
ko dostoji, da primimo.
KOR:
O nekrepka i nezdrava
ljuska svijesti i pameti,
ko himbena, ko neprava
jesu djela tva na svijeti. 2260
Nepravedan zakon stavljaj,
djeluj ko hoć hudo i priko,
samo ime nosi od kralja,
dostoji ti svekoliko.
Što djeluju oni sami, 2265
to je uzmnožnos i dobrota,
a isto djelo pak je nami
vječni prikor i sramota.
Što odluče, još da nije
podobno im viku steći, 2270
kraljevstvom će privrć prije,
neg se od riječi sve poreći.
Paček krepki u odluci
ne haju se s njih krivine,
da podložni svi njih puci 2275
i vaskolik svijet pogine.
Eto, na ke sada smeće
i nemire jes dovela
Sunčanicu plahu odveće
svoja pamet prem nezrela. 2280
Na neprave ona odluke
i na kletve svoje pazi,
ne znajući, pak iz ruke
da božije sve izlazi.
Svrha ata četvrtoga
