Sunčanica
Писац: Шишко Гундулић
AT ČETVRTI


AT ČETVRTI

ŠENA PRVA

Кraljica na pristolju s svjetnicim, i poklisari ugarski

* * *


Кraljica:
O uzdani moji svjetnici,
   ki ste u mnogoj vazda hvali 1730
   plemenito svikolici
   moju krunu svjetovali.
 
Ugarskoga sad će kralja
   poklisari ovdi biti,
   tim na pamet svaki stavljaj, 1735
   što uzbudu govoriti.

Svjetnici:
O gospođe, tva požuda
od nas će se ispuniti,
a prem evo ih odovuda,
poć ćemo ih mi primiti 1740

Ovdi poklisari dohode
 
Poklisar prvi:
O krajice glasovita,
   ka kripostim vrijednijeh dila
   krunom slavnom svega svita
   dostojno bi gospodila.
 
Nije pod nebom mjesta toga, 1745
   u kom se ime tve ne glasi,
   i od vladanja kriposnoga
   nauk i izgled tvoj ne pazi.

Nu ako mjesta bližnja i dalja
   samo slave tve gledaju, 1750
   od našega slavna kralja
   za čudo se spovijedaju.

On radosti neima veće
   s ke veseli se i raduje,
   nego tvoje kegod sreće 1755
   kada mile glase čuje.

A i pravo je, da se tako
   s pravijem srcem sluša i gleda
   svaka radost, dobro svako
   u prijatela i susjeda. 1760

U susjeda, ki su bili
   od početka svijeta ovega
   vazda nami druzi mili
   i jezika od našega.

Tim, cjeć mirne svake zgode, 1765
   od kralja smo ovoj strani
   i od ugarske sve gospode
   poklisari mi poslani.

A to gnjevne sve požude
   da uzbudeš odagnati, 1770
   tvojoj kruni kad se bude
   istina od nas prikazati.

Ako je Janko vojevoda,
   sinka tvoga pogubio,
   njegova je huda zgoda 1775
   i zli udes taki bio.

Sred igara plemenitijeh
   sam je otkrio zlu smrt svoju.
   Ne s privara izdavnijeh,
   ni u krvavom hudom boju. 1780

Svijetla toli kripos tva je
   kako sunce u vedrini,
   tim nemilos nemoj da je
   krije i tamnu sada čini.

Jankova je sva pohlepa, 1785
   miso, želja i požude,
   Sunčanica tvoja lijepa
   vjerenica da mu bude.

Tim kralj ćaćko njegov sada,
   o kraljice slavnijeh dila, 1790
   na molbe nas sinka mlada
   tebi u način drag posila.

Sunčanica tva izbrana
   odavna je među nami
   i scijenjena i držana 1795
   ko u prstenu dragi kami.

Tim, gospođe slavna, učini
   istinitu molbu moju,
   s Jankom slavnijem ter sjedini
   lijepu i dragu ćercu tvoju. 1800

Кraljica:
Poklisaru, lijepo izreče
   što je tvoj kralj naredio,
   nu što on žudi da sad steče,
   koji razlog to bi bio?

Neka on svojijem podložnijema 1805
   pucim dava take svjete,
   u srcim je kraljevskima
   slijedit pute od osvete.

Isprid oči još se meni
   nije sinak odijelio, 1810
   koga je Janko nesmiljeni
   u Budimu pogubio.

A da sada njemu istomu
   ja njegovu dam sestricu
   po moljenu hudom tvomu 1815
   za ljubjenu vjerenicu.

Prije će moju kraljevinu
   tvoj kralj s Jankom potlačiti,
   neg ću hudu tač krivinu
   i nemilu ispuniti. 1820

Poklisar drugi:
O kraljice, nije slava,
   neg nemilos gnjevne ćudi,
   cjeć uzroka tko neprava
   vojevati ište i žudi.

Da toli će srdža tvoja 1825
   nerazložna uzrok biti
   od krvava huda boja
   i od pogube zle na sviti.

Nepravedni gnjev ustavi,
   i nemilu tvu odluku, 1830
   cjeć milosti i ljubavi,
   koju nosiš vernom puku.

Кraljica:
Mojijeh vernijeh to je sreća,
   u nemilom kada boju
   za ljubjena kraljevića 1835
   budu izgubit glavu svoju.
 
Bez suđene nu osvete
   ne će tako on umriti,
   ni bez vaše moć će štete
   gnjev se i rasap vik otkriti. 1840

Nu za malo još vremena
   ustavte se u ovim dvorim,
   dokli s mojijem ja vernima
   svjetnicim se razgovorim.


ŠENA DRUGA

Strašimir i mali Tatarhan

* * *


Gdi si, hudi Gradislave, 1845
   od mača se kriješ moga,
   to li jesu tašte slave,
   ke od junaštva lete tvoga?

O, prikore vjekoviti
   svijeh viteza, o nečasti, 1850
   pođ se ukopaj živ na sviti
   u dno tamne ke propasti.
 
Bolje ti je tu dovika
   da zakopan budeš stati,
   neg jednoga od bojnika 1855
   krit se, strašit i bježati.

Ali ne ćeš čut riječ moju,
   zvat li te ću ja zamani,
   Sunčanicu hodi tvoju,
   zli tamnjače, tere brani! 1860

To li ti sam nijesi vrijedan,
   cijelu vojsku sobom vodi,
   s ovijem mačem ja te jedan
   bez nikoga čekam odi.

Paček vas svijet još združiti, 1865
   da se s tobom samijem bude,
   jaki svijem sam odoliti
   i izvršit me požude.

Tartahan mali:
Ku rasrdžu ovo vidim
   Strašimira, dunda moga, 1870
   trijeba da ga i ja slidim
   usred polja viteškoga.


ŠENA TREĆA

Dvije dvorkinice

* * *


 
Koraljka:
Zaman išteš, drugo mila,
   Gradislava hrabrenoga,
   davno ga sam ja vidjela 1875
   izit dvora iz ovoga.
 
Tratorka:
Da upita li ti ga tada,
   jeda li ti je on otkrio,
   za ki uzrok prešno sada
   odovle se odijelio. 1880

Koraljka:
Upitah ga, ali meni
   drugi odgovor ne hće dati,
   neg u način prema tužbeni
   gorko poče uzdisati.
 
Pače, ko me blizu upazi, 1885
   tužno roneć grozne suze
   žalosno se veoma oglasi
   i ove riječi vapit uze:
 
"Eto, ja ću otit veće, 1890
   i učinit ne ću inako,
   pokli s hude me nesreće
   Sunčanica hoće tako.

Neka ona pozna i vidi,
   ko veselo prem na sviti
   sve nje drage zapovijedi 1895
   Gladislav će ispuniti.

Žo mi je samo i s tega se
   svud će glasit me krivine,
   muče ovako dijelim da se
   i bez volje krajičine." 1900

I još dobro ne izreče
   ove riječi vitez mili,
   a s konjem se svim zateče
   i od mene tja odili.
 
Tratorka:
Ah, nesrećna ma gospoje, 1905
   tko bi mogo vik scijeniti,
   da lijeposti rajske tvoje
   Gradislav će ostaviti?

Uzdamo se mi ovako
   prem nevjeste djevojčice 1910
   u nevješto i nejako
   i u mlado lijepo lice.

Ne vjerujte, o ljubjene
   lijepe dikle, nigda viku
   na lažive i himbene 1915
   riječi nijednom ljubovniku.

Pod prilikom od liposti
   nekrepko oni srce imaju,
   s tega prijeke nemilosti
   ovako nas izdavaju. 1920

Kaže se od njih nami svaki
   dvoran i blag u prilici,
   a nevjerni i opaki,
   i hudi su svikolici.


ŠENA ČETVRTA

Persea sama

* * *


Ovdi li te cjeć me smeće 1925
   sad nahodim, Strašimire,
   huda, izdavna i odveće,
   prem himbena i bez vire.

Ke ne podnijeh trude prike
   kopnom hodeć, brodeć mora 1930
   sred Asije i Afrike
   istući te bez umora!

Vidjeh Perse i Armene
   i od Kataja slavne puke,
   Moške, Ruse, Jemerine 1935
   Volge i Solnje. Mamaluke.

Ne bi mučno bilo meni,
   da te ištuć jošte hodim,
   samo da sad, moj ljubjeni,
   nevjerna te ne nahodim. 1940

Ovako li, mladče oholi,
   cjeća druge ti ljubavi
   moju kripos slavnu toli
   i mu lipos zaboravi?

Ali koje nedostojne 1945
   ovo tužbe ja sad tvorim?
   Gdi su odluke moje bojne,
   što se tužim, što govorim?

Ja, ći kralja od Persije.
   To ću trpjet i ponijeti, 1950
   da Strašimir može i smije
   vjerenicu drugu uzeti?

Znaš li, mladce nesmiljeni.
   Ali i to zabio si,
   da tvu vjeru davno meni 1955
   tvom desnicom istom do si?

Nu ako ona ja sam slavna
   Persa, ka se svuda glasim.
   Zašto djela tva izdavna
   i sramote ove pazim? 1960

Bojna kripos moja gdi je.
   Što ne idem, što već trpim,
   da ti izvadim srce prije,
   da te satrem i razdrpim?

Ter to sada ja dragoga 1965
   Strašimira da pogubim.
   Slatko ufanje srca moga,
   već neg sebe koga ljubim?

O me duše raj čestiti,
   uzdisani dragi braće, 1970
   prosti, ako se gnjev srditi
   u srdašcu momu zače.

Ali ako ti bjeh mrzeća,
   usilovan nijesi bio.
   Zašto, zašto vik mi obeća, 1975
   što mi ispunit nijesi htio.

Bez izdajstva i krivine
   ti ne možeš drugu uzeti,
   ni ljubovnik ljubi ine
   bit dokle sam ja na svijeti. 1980

Nu danaska me nemire
   dovršit ću ja svakako,
   pokli, dragi Stražimire
   mrzeća sam tebi tako.

Pozvat te ću na boj hudi, 1985
   ne za ubit te ni dobiti,
   neg jer mlados moja žudi
   od desnice tve umriti.


ŠENA PETA

Sunčanica sama

* * *


Sada poznam, Gradislave,
   zasve vjeru tvu mi do si, 1990
   da su kletve tve neprave.
   I da sa mnom hinio si.

Tko bi rеко, ah jaoh, viku,
   tko bi mogo promisliti,
   da nevjeru ovoliku 1995
   ti mi imaš učiniti.

Ovako li ljubav moju
   i mu lijepos zaboravi,
   ovako li vernu tvoju
   Sunčanicu ti ostavi. 2000

Paček jošte, što je odveće,
   jednoga mi hoć krvnika
   cjeća moje vječne smeće
   dat za draga vjerenika.

Vi nebesa, vi bogovi 2005
   od njega me osvetite,
   tere njegov vi grijeh ovi
   ko dostoji pedepšite.

Spomena mi je samo sada,
   prem mrzeća i nemila, 2010
   što sam tebe ja ikada,
   Gradislave zli, ljubila.

Ali, vajmeh, ma svijes gdi je,
   što govorim proć razlogu,
   kô Gradislav moj da nije 2015
   koga ostavit ja vik mogu.

O bogovi od nebesa,
   vaše srdže ustavite,
   ja ne pitam od ničesa.
   da me sada osvetite. 2020

Prosti, slatka želo moja,
   prosti, brače moj čestiti,
   jere verna je sam tvoja
   i tvoja ću vazda biti.

Zasve sa mnom ti opako 2025
   živio si, moj životu,
   ne manje ću ja svakako
   sveđer ljubit tvu dobrotu.


ŠENA ŠESTA

Sunčanica i hadum

* * *


 
Hadum:
O gospođe, ištuć tebe
   obišo sam sve dvorove 2030
   cjeć velike jer potrebe
   kraljica te majka zove.

Sunčanica:
Ka potreba to će biti?
   Jeda je tkogod glas donio,
   da Gradislav plemeniti 2035
   u dvore se povratio?

Hadum:
Ah, da je vitez slavni odi,
   ne bi mogo trpjet viku,
   da Strašimir u slobodi
   kaže smionos ovoliku. 2040
 
On, rasrčen prem odveće,
   prid kraljicu sad došo je,
   koj oholo svoje smeće
   i sve želje otkrio je.

Da svak čuje, pak zavika 2045
   strašnijem glasom u slobodi:
   »Gradislava izdavnika
   ja pozivam na boj odi.

Sam dostojan ja na sviti
   jesam, slavna o kraljice, 2050
   vjerenik se dragi riti
   tvoje ćerce Sunčanice.

Paček hoću, da ne smije
   nitko ljubit me ljubjene,
   što mi s mačem ne otkrije, 2055
   da je junak bolji od mene.« 
 
Nu ko začu, da se bojni
   ovdi vitez ne nahodi,
   u način se nedostojni
   i u velikoj prem slobodi 2060

Ustavio prid dvorima,
   glaseć da će jaki biti
   suproć svijem vitezima
   sam s oružjem sveđ braniti.

Da bojnika nije, koji 2065
   smije ljubovnik tvoj se zvati,
   razmi on sam, ki dostoji
   tvoju lipos uživati.

Sunčanica:
U dvore mi poć je sila,
   da me ne bi huda sreća 2070
   nenadanu namjerila
   na silnika prem mrzeća.


ŠENA SEDMA

Vladimir sam

* * *


  
Strašimire, gdi si, hudi,
   za druga ti ljubjenoga
   odgovorit ja ću svudi 2075
   posred pola junačkoga.

Ter to cijeniš, jere odi
   vojevode Janka nije.
   Da se nitko ne nahodi,
   ko ti s oprijet može i smije. 2080

Čeko te sam ja zamani
   posred polja sam do sada,
   i po svakoj isko strani
   od ovega slavna grada.

Nu s nesreće hude moje 2085
   jedan vitez ponositi
   prije mene otišo je
   s tobom hudi boj činiti.

Prid dvorim te kraljevskima
   ali hoću ja čekati, 2090
   za djelim ti, ne riječima,
   moju kripos ukazati.


ŠENA OSMA

Kraljica (sama)

* * *


 
О bogovi od nebesa,
   u čemu vam ja sam kriva,
   s nepravedna koga udesa 2095
   dostojim ovijeh suprotiva?

Paček ako pravda, istina
   na nebu se vaša broji,
   nijedan moj grijeh i krivina
   pedepsu ovu nedostoji. 2100

Gdi ste, Čehi, njegda slavni
   po svem svijetu ki ste bili?
   Sad nekrepki i izdavni
   i vi ste se učinili.

U nijednomu srcu nije, 2105
   svaki svu čas zaboravlja,
   tere bježi, ter se krije,
   kad se na boj otit spravla.

Da li ujedno vrijedni sada
   jednomu se nijeste opriti, 2110
   i da smije usred grada
   zli Strašimir vam prijetiti?

Gdi si, gdi si, o hrabreni
   Gradislave, kud se otpravi?
   I ti braniš pomoć meni, 2115
   i ti li me sad ostavi?


ŠENA DEVETA

Dvorkinjica i kraljica

* * *


 
Dvorkinjica:
Ne smetaj se hudo i priko
   tako, slavna ma kraljice,
   nije nesrećno prem toliko
   biće lijepe Sunčanice. 2120

Vas oružan pod oklopjem
   jedan vitez sad došo je,
   na boj ončas s bojnijem kopjem
   Stražimira ki pozvo je.
 
I toli je svijetla uresa 2125
   vitez ovi inostrani,
   da je vidjet zgar s nebesa
   sišo Marte bog izbrani.
 
Nu Stražimir, ki ne ćuti
   strah u srcu svomu viku, 2130
   slobodno se ter uputi
   suproć temu tad bojniku,

koji hotje da ureda
   uvjet ovi sam se stavi,
   kad ih itko ne uzgleda, 2135
   budu činit boj krvavi.

I budući među ni njima
   ovo oni utvrdili,
   s konjim svojijem viteškima
   ončas su se odijelili. 2140

Kraljica:
Jeda vitez slavni bude
   ti dobitnik kegod sreće.
   Ter utaži ove hude
   me bolesti, moje smeće.


ŠENA DESETA

Isti i glasnik

* * *


 
Glasnik:
Glas veličak nosim tebi, 2145
   o kraljice ponosita,
   ko po ktjenju kralja od nebi
   vojska je od gusar pridobita.

Nu veoma tvoja dika
   Bogovima svijem zahvali, 2150
   inostrana jer bojnika
   na pomoć smo našu imali.

Kraljica:
Sve potanko kaži meni,
   što si očima ti vidio,
   i ki je vitez to hrabreni 2155
   na pomoći našoj bio.

Glasnik:
Ne dobro se jučer bjehmo
   mi odovle odijelili,
   a to prije jeda bismo
   zle gusare dostignuli. 2160

Ali uto brzi uhoda
   vojevodi glas donese,
   da gusari dva dni hoda
   dalek od nas nahode se.

Na glas ovi svak se stavi 2165
   trčat kako da ima krila,
   dokli jednoj pri dubravi
   noć nas bješe zaskočila.

Tu vrh polja širokoga
   šatore smo vrgli ureda, 2170
   i svak svoga viteškoga
   za počinut konja odsjeda.

Nu ko poče bijela zora
   kazat zrak nam sred nebesi,
   odsvud zamnje polje i gora 2175
   s trubljam, bukam, s urnebesi.

Obujmeni naglo dosti
   nađosmo se odasvudi,
   i gdje u snu bez milosti
   gusari nas kolju hudi. 2180

Ni među nas zaisto svijeme
   mogo bi itko živ iziti,
   da ne bude u isto vrijeme
   jedan vitez priskočiti.

Zaisto Marte bog od boja 2185
   u prilici bio je istini,
   taka čuda jesu koja
   on desnicom svom učini.

On se umiješat sam ne haje
   s bojnom šabljom u desnici 2190
   gdi navala najveća je,
   gdi su ujedno svikolici.

Paček smiono u slobodi
   tjera ih, goni, siječe i bije,
   i nitko se ne nahodi, 2195
   tko mu se oprijet može i smije.

Obraća se s desna i s lijeva,
   nazad, naprijed, ide svudi,
   od krvi se rijeka lijeva,
   padaju konji mrtvi i ljudi. 2200

Nu uto i naš vojevoda
   s bojnicima svim pristupi,
   priskoči mu dobra zgoda,
   da i on vojsku svoju skupi.

Tad razbijeni sasma odveće 2205
   zli gusari tu ostaše.
   Tad očito sred te smeće
   sve nesmjenstvo ukazaše.

Staviše se svikolici
   bez obzira za bježati, 2210
   nu ih s mačem u desnici
   ne pristajemo mi tjerati.
 
Paček konja ne uspreže
   naš slobodnik glasoviti,
   dokli s onijem, koji bježe, 2215
   i vojevodu im ne uhiti.

Veće hvale mi mu dasmo
   nego što nas svijeh slobodi,
   kad svezana ugledasmo
   Arnauta gdi nam vodi. 2220

Arnauta, crnca istoga,
   ki davnijeh bješe ljeta
   Vladimira sinka tvoga
   zarobio jur djeteta.

Paka svaki pun požude 2225
   s vojevodom se sta moliti,
   bojni vitez jeda bude
   sve nam ime slavno otkriti.
 
Reče vitez: »o hrabreni,
   ah da tako podobno je, 2230
   veoma bi drago meni
   bilo otkriti ime moje.

Nu taka je sada sila,
   da se budem ja tajati,
   Sunčanica dokli mila 2235
   uzbude me uzaznati.

K njoj se jedan tim upravi,
   ter joj reci s dobre zgode,
   da se danas primit spravi
   glavu od Janka vojevode. 2240

Zato neka me u radosti
   i ona bude primit, sresti,
   jer ću u grad slavan dosti
   ko dobitnik ja uljesti.« 

Kraljica:
Neumrli o bogovi, 2245
   slavit ću vas ja uvike
   za dar, za glas slavni ovi,
   za milosti ovolike.

Da li, što vik ja ufala
   nijesam moga cjeć vesela, 2250
   danaska sam eto imala
   slavu od svijeh neprijatelja.
 
Hodmo verni s dara ovega.
   da bogovim zahvalimo,
   pak viteza slavna tega, 2255
   ko dostoji, da primimo.

KOR:
O nekrepka i nezdrava
   ljuska svijesti i pameti,
   ko himbena, ko neprava
   jesu djela tva na svijeti. 2260

Nepravedan zakon stavljaj,
   djeluj ko hoć hudo i priko,
   samo ime nosi od kralja,
   dostoji ti svekoliko.
 
Što djeluju oni sami, 2265
   to je uzmnožnos i dobrota,
   a isto djelo pak je nami
   vječni prikor i sramota.

Što odluče, još da nije
   podobno im viku steći, 2270
   kraljevstvom će privrć prije,
   neg se od riječi sve poreći.

Paček krepki u odluci
   ne haju se s njih krivine,
   da podložni svi njih puci 2275
   i vaskolik svijet pogine.

Eto, na ke sada smeće
   i nemire jes dovela
   Sunčanicu plahu odveće
   svoja pamet prem nezrela. 2280
 
Na neprave ona odluke
   i na kletve svoje pazi,
   ne znajući, pak iz ruke
   da božije sve izlazi.
 
   Svrha ata četvrtoga



 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Гундулић, умро 1682, пре 342 године.