Uzdam se u boga, svjetnici mo'i mili,
kî sred zla svakoga ljubko me prikrilî.
Tiem, кô vi velite, potreba nie meni,
кô pticu, da štite gorske me zeleni,
prem grešna da 'e ruka na mene u gnjivu 5
smrtnoga od lûka napela tetivu;
prem s zlobne da sile krvnici nemili
ljute su svo'e strile u trkač složili;
er njih striel nie vriedna i hrli zamani,
sva srca pravedna potajno da rani. 10
Eto kê ti stavî zakone sve tvoje,
о bože moj pravi, zli grešnik satro je;
pravednieh noć i dan za rasut on sliedi,
bud' da ga pravedan u ničem ne uvriedî.
Sve vidiš, bože, ovoj, kî obra na nebi, [str 15
кô crkvi u tvojoj, vjekovit stan sebi.
Znam, tvoje sveđ lice gleda na tužnoga,
znam, tvoje ženice čuvaju uboga.
Čovjeka kušaš ti trenutjem tvo'ih oči,
da sam on svo'im usti svo'e zloće svjedoči. 20
Bog kuša čovika pravedna — za uzvisit,
bog kuša grešnika — za poraz njemu bit.
Er dušu svo'u gubi i na nju mrzi uvik,
nepravdu tko ljubi i nje je nasljednik.
Iz čaše krvave vječni kralj svo'im rukam' 25
zločincim vrh glave daždjet će uze i plam,,
da im uviek razgara sred strašnieh ponorâ
dah silnieh vjetara plam gusta sumpora.
Prav je bog u sebi i ljubi, prav tko je,
i pravdu sveđ s nebi svo] obraz gledô je. 30
Slava ocu vječnomu i višnjem sinu svom
i duhu svetomu, kî su tri u jednom,
kô bog je hvalen sad i kô bî, odkle 'e svit,
i kô će sveđ odsad u vieke viekâ bit.