Ne marim ja ino neg za te, sunačce,
zašto me potajno ljubi tve srdačce,
zašto sam mu mlados tebi dal na službu,
neka ti je tva rados vijek sa mnom u družbu.
Jer kad sam, diklice, zajedno s tobome, 5
veselo t' me lice s toboí gre domome,
smišljaje tvu lipos, ka na svijet prije ne bi,
i rajsku tvu milos ku imaš na sebi.
Jer take milosti znam da su u raju
i tvoje ljeposti nitko ne imaju. 10
Mogu rijet još veće da s' prva ljepotom,
i vazda zvat se će o[d] danas i potom.
Biti će puna svud vrhu svijeh tva slava,
neće bit tobom trud, jer si ti gizdava.
Sve imaš ljeposti koje su podobne 15
i rajske milosti izvan svijeh osobne.
Gizdavo s' kosice gojtaîom savila,
vrh njih si krunice s biserom stavila.
Gizdava dva oka svakoga primili,
uresa s' visoka, i tvoj vrat pribili, 20
na kom je zlámen'je pleten trak od zlata,
sve drago kamen'je svjetlosti sve hvata.
Na licu rumenom rajske su ljeposti,
i drazijem romonom ispuniš žalosti.
Tvoj ures gizdavi, - ti s' vila s planine, - 25
po svijetu svud slavi od svake istine.
Pravo je hvaliti sve tvoje ljeposti
i nad sve slaviti sve tvoje milosti.
Za ino ne marim neg da sam sluga tvoj
i da se udvorim, dokle je život moj. 30
Dosta.
