Mada/24
| ←Šena deveta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA DESETA |
Šena jedanaesta→ |
LUKA: Eto sam, kо znaš, Fantažija, govorio s gosparom Gabrom i imo jednu stravagantiju rispostu nego li se može, zato odlučio sam u ovoj knjizi da gospoja Mada zna sve kako je bilo. Tvoja će biti pomnja, da je pridaš njoj istoj u ruke, neka znamo na što veće svršiti ova ljubav, ili na zlo ili na dobro. Budi čovjek i što imaš činiti, čini delongo.
FANTAŽIJA: Gosparu Luka, jošte mi se nisu usušile one modrice po skini, a ti mene opeta šalleš na pogibao i ne imaš kompasioni više mene. Molim te tako ti onoga što smo ijeli i pili zaedno, prosti mi ovi put, a drugi ću te služit ečelento.
LUKA: Tu nije čekanja ni riječi: ili ti trebuje slušat, kо se ima, ili ostavit.
Però[1] neću cijeća mene da ideš na nijednu pogibao, premda si držan isti život izgubiti, nego s pomnjom pazi i pridaj ovu knjigu.
FANTAŽIJA: O, o, kad mi davaš brijeme a ne priješiš, služiću te in verita[2]; pođi me čekaj doma i viditi ćeš, kо ću perfeto ja poso opraviti.
LUKA: Via generosamente![3] Budi čovjek!
Референце
уреди