Stoprv bješe zora bijela probudila slavice,
Kada pođoh povrh gora za loviti tičice:
Tu iznađoh vil ljubljenu, di me ide slijediti,
Sa očima vil prilijepa srce moje loviti.
Lovci oba nek budemo mi od lova razlika, 5
Kad tičice ja uzlovim, da me ulovi nje slika.
Nu kad vidjeh vilu lijepu, pustih lovit tičice,
A stavih se hitro lovit srce lijepe diklice,
Nu loveći ja i ona tudar jedan drugoga,
Vila lijepa lasno ulovi ljubav srca od moga. 10
Ter smiona vil gizdava meni tadar učini,
Da od lovca, ki prije bijah, lov nje budem jedini,
A osta srce nje slobodno bez ikakva ufanja,
Da će ostat ulovjeno igda moga od znanja.
