Ja t' ovi cvijetak moj dajem sad, neka znaš,
jer ću bit sluga tvoj, cjeć ono da mi daš.
Oto t' sam molio svaki dan, kitice,
i za te molio da mi daš tve lice,
cjeć koga umrijeh ja, ako me ne smiriš, 5
i sa[d] ću otit tja umrijeti, da vidiš. -
"Uh, - rijećeš, - krudela toliko ja li sam,
da sad, smrt nemila, otide i on sam?"
Gospođe, pak ćeš rijet: "Otiću za njime,
ter ću ja sad umrijet onako i š njime." 10
Nu ćeš pak ti rijeti: "Teći ću tuj hrlo,
ne dam ti umrijeti! ovo ti me grlo,
ovo ti me lice i moja još mlados,
ovo ti, svilice, i moja sva rados!"
Dosta.
