Izrasla je vita jela na brijeg Dunaja,
pod njom moma ružu žela, rodom gizdava.
U nje mi su ličca bila, rajem gojena;
oči ima kako i strila kim jad zadava.
Jošte ima ruse kose, ke je savila, 5
zelen vinčac vrh njih nose, kako taj vila. -
"Tako ti Boga, diklice, mlada i gizdava,
daj mi dilak od ružice, da mi ti je slava;
konjcu momu rosne trave o[d] tej livade,
tvoga vijenca s tvoje glave, vilo, gizdave." - 10
"Tako mene Višnji [hrani], moj gospodine,
i oda zla me obrani, moj mladi hrabre,
tvoj vjenačac i ružica koju sam žela
s jutra zorom prije sunačca ja vita jela....."
