SKAZANE PETO
VILOZMAJ sam:
Ah nesrećni Vilozmaje,
ka ti sila sviješ zaslipi,
da zanoriš u ove vaje, 2430
da upadeš u ove škripi?
Kako lijepa mladca ohola
bjeh se služit uputio,
i brzijeh vrhu kola
u nebesa zaletio; 2435
kada silna moć nebeska
u najveću moju slavu
obrati se i zatrjeska
iz vedrine na mu glavu,
ter bez dikle lijepe i mlade, 2440
ku put kremskijeh vodijah kraja,
upazih se iz nenade
posred rijeke od Dunaja.
Što visocijeh vrh oblaka
digoste me, zle napasti, 2445
da iz visina ovijeh paka
činite mi niže pasti;
da me jedna djevojčica
obružiti bude ovako,
i oboriti zemlji nica, 2450
malo manje s neba u pako;
da ja, koji tijek oholijeh
ustaviti mogu rijeka,
nje brzini ne odoleh,
nje ne uzdržah silna tijeka? 2455
Ti si, hitra Sjevernice,
od svijeh zala meni kriva,
ka slovinske moć bojnice
oruža mi suprotiva;
ti si krilim letuštijeme 2460
brza konja njoj dovela,
i dala joj prsten, kijeme
me hitrine sve je smela.
Kad je ovaka sila od neba,
s mojijem jadom usionim 2465
na sramotu moju treba
jačemu se da poklonim.
Tim vas mećem sa zlom česti
sva vilinja kleta dila,
u ove ruge i bolesti 2470
koja me ste uvalila;
koja moga Oritrijesa
činiste mi obružiti,
kad ga cijenih do nebesa
s mojijem znanjem uzvisiti, 2475
neka ugrske sve krajine
i slovinské zemlje poju
me prikore i krivine
i sramotu tešku moju.
A i ti, bijesni tatarhane, 2480
u zlu tvomu zaslijepjeni,
me kriposti narugane
velik dio jesi meni.
Ti bi uzrok, da se pružim
na visoke danas plijene, 2485
i da djelom tijem obružim
iznenadke tebe i mene.
Bjestuj, slijedi mahnitati,
sve Ugre silne na boj zovi;
strah me, brzo da ćeš znati, 2490
kakvi su ovi vitezovi.
Vilozmaje, bjež' od njega,
kad mu je družba tva nedraga,
usred mjesta najdivjega,
gdi ljudskoga nije traga; 2495
ukloni se pri zloj sreći,
veće se ovdi za nj ne ruži:
malo dobra može steći,
tko neharne kralje služi.
Neka s mladcim oholima 2500
ma vilinja tvrda ostane,
ka će s glasim nesrećnima
u kremske se vratit strane.
Vi me odnes'te, crni oblaci,
u dno ledne Grotlandije, 2505
gdi kraljuju mrazi jaci,
gdi zrak sunčan vik ne grije;
pače ureda sad se suni
strašni šijun s gar s nebesi,
i da žele moje ispuni, 2510
tja me iz ove zemlje odnesi;
jošte oholi pako isprazni
sve što crnijeh sred ponora
drži srda i nakazni
hudobnoga kleta zbora; 2515
pošlji ohole sve Gorgone
i Kimere sve nemile,
Polifeme, Gerione,
Sfinge, Arpije, Hidre, Seile:
neka za mnom lete, dokle 2520
doprate me plačna i ružna,
gdi me osvetno nebo prokle
ma dospjeti ljeta tužna;
neka ostanu ukopani
u pustošnoj goloj gori 2525
doradjeni u ovoj strani
moji ruži, moji prikori.
(Ovdi odnosu Vilozmaja.)
