PRIKAZANJE TREĆE
ARMIDA sama:
Ovdi ostavih draga moga; 615
što ovo vidim? ali nije
u ovem mjestu, jaoh, nikoga;
gdi je otišo, vajmeh, gdi je?
Dijelio se, pobjego je,
ovo očitijeh, jaoh, biljega; 620
ali nesreće hude moje,
što se odijelih ja od njega?
I mogo se odijeliti,
i žalosnu tužnu mene
ovdi samu ostaviti, 625
da moje s njega srce vene?
Ne će biti to nikada;
mojom vlasti, s ke svijet trne,
učiniću hrlo sada,
da stupaje natrag svrne. 630
Mene sila sva goruća
pakljenoga jaza dvori,
učinit sam ja moguća,
mrtvo tijelo da govori;
ja s usionijem zakletvami 635
mogu činit kroz vlas priku,
svijestan čovjek da se smami,
i promijeni ljudsku sliku;
kada hoću ja, nebeska
žarka svjetlos sva pomrči, 640
daždi, sijeva, grmi, trjeska,
nadmeno se more srči,
plam ne viđen zemlju hara,
grad obilan polje tuče,
trijes iz vedra neba udara, 645
od svud silni vjetri buče,
rasrdne se kažu slike
zvijezde i mjesec sred nebesa,
nazad teku plahe rike,
zabijena se zemlja stresa; 650
ja kroz moju silu mnogu
suproć putu od naravi
sunce u istok vratit mogu,
s neba dozvat daž krvavi:
znaće svojom zgodom ljutom 655
kо ga izvede moga iz stana!
Razdriješena, raspršana,
zemlju kružim, stresam prutom,
tri krat na istok, tri krat gledam
na zapadne mrkle dvore, 660
strahovitijem ter besjedam
sione izričem sad žamore:
о pakljene strašne sjeni,
prijeke sile, lavi vrli,
hude zvijeri, zmaj i ognjeni, 665
ovdi ureda tec'te hrli.
Vaša vojska sva kolika
sjedini se u skup kleti,
ter neharna ljubovnika
tijek ustavi, stupaj smeti. 670
Što ovo silni tamni pako
na me riječi ne odgovara?
ke mogujstvo krepko i jako
me poruci sile udara?
Hrlo, hrlo, о proklete 675
srde ostav'te tmaste dvore;
je da od moga gnjeva ištete
jače kletve i žamore?
Još krzmate i još cknite,
ter na riječi me kriposne, 680
о nakazni nemilosne,
brzijem bijegom ne trčite?
Sad ću, sad ću, sad ureda
strašnijem glasom i vrlime
strahovito zazvat ime, 685
vas od koga pako preda.
Jedan žamor, jedna sama
riječ njegove silne vlasti
zbija oholas, silu slama
od paklene zle propasti. 690
Jaoh, zaman su moja dila,
zakletve su me zamani;
ne poznana njeka sila
moj požudi svrhu brani.
Ja ću kušat, ostavljena 695
je da lipos plačna lica,
žalostiva, ucviljena,
bude jača vilenica.
