SKAZANJE DRUGO
ALČINA I KORALJKA
ALČINA:
Jur svijetleći sred poludne
sunce stvara manje sjeni,
nukajući ljudi trudne
naglo iskat hlad žudjeni;
od vrućine nu velike 1525
cvijeće, ke bi zračna lica,
gubeć prednje svoje dike,
prigiba se zemlji nica.
Sred dubrave lijepe one
od zelenijeh lovorika, 1530
hladne vode gdi romone,
kijeh blag vjetric tiho šika,
u ovo doba moj izbrani
nać se sa mnom obećo je,
ali moj put bi zamani; 1535
gdi je slatko dobro moje?
Što ću, vajmeh, privarena?
Nitko mi se ne oziva.
Ah, ma česti ne smiljena,
ah, radosti ma laživa. 1540
U dan ovi željno iskaše
bit sa mnome mladac mili,
pače i vrijeme pritjecaše,
koje bismo uročili;
a sad mi se tužnoj krije, 1545
i, što ufanje moje krati,
ni Koraljke jošte nije,
koja ga je posla iskati.
Ne znam, koja nju namjera
drži, da još ne vraća se, 1550
da mi moga od Ruđera
ne donese ke god glase.
Ah, ka miso puna truda
smeta trudno srce moje;
ah, nesrećo moja huda, 1555
dijelio se, pobjego je
Dijelio se, ah, dijelio,
ucviljena duša ćuti
gorku žalos, jad nemio,
zlo veliko ke joj sluti. 1560
KORALJKA:
U dubravi od lovora
po sve strane doli i gori,
pokraj rijeke, pokraj mora,
i po polju, i po gori,
sto krati sam tvoga iskala, 1565
о kraljice, ja Ruđera,
stokrat u vas glas zazvala,
i još mi se ne namjera;
pače radi djela toga
sve sam pomno strane obašla 1570
svijetla dvora kraljevskoga,
i nijesam ga ni tu našla.
ALČINA:
Jaoh, što čujem? što će biti?
kud je pošo moj ljubjeni?
KORALJKA:
Jedan biljeg čini meni 1575
u pameti mom sumnjiti.
ALČINA:
Reci što je?
KORALJKA:
Znaš, gospoje,
kad ljubovnik tvoj gizdavi
u državu ovu dođe,
gdje ga lijepos tva zatravi, 1580
da na molbe tve velike
bojni ostavi mač i kopje,
i s kijem steče vječne dike,
glasovito svoje oklopje,
polak odra koje tvoga 1585
u lijep način napravjeno
vidijaše se do dni ovoga
vrhu mira navješeno;
od oružja svijetla ovega,
s česa u srcu sumnjim momu, 1590
sad ne vidim ni bijega
u tvom stanu kraljevskomu.
ALČINA:
Ah, što začuh? jaoh, što reče?
о Koraljko, sasma veće
očite su me nesreće, 1595
besjeda me tva posiječe.
Da daj kaž' mi tužnoj meni,
uzmnoži mi boles ljutu,
na ku stranu, po kom putu,
pobjego je moj žudjeni? 1600
KORALJKA:
Na tužbe si brza od veće;
od njegova jošte bijega
glasa ne imaš, a cijeć tega
žestoke si puna smeće.
Nu ako vitez plemeniti 1605
za napravu oružo se,
i s vitezim tvojijem biti
bojnu igru spravio se?
ALČINA:
Razgovore davaš lake,
о Koraljko ma ljubjena, 1610
na bolesti teške i jake,
kojijem sam ja smetena.
KORALJKA:
Neprava su taj skončanja,
koja uzmnože strah nepravi.
ALČINA:
U djelijeh je od ljubavi 1615
veće straha, neg ufanja.
KORALJKA:
Od srca je plemenita
u nevoljah jaki biti,
i u zgodah zlijeh od svita
umjet boles svu pokriti. 1620
ALČINA:
Ljubav, ka je sva razbludna,
ne će djela od jakosti,
i muka je ljuta i trudna
tajat smrtne zle gorkosti.
KORALJKA:
Spomeni se, о gospoje, 1625
u kraljevskoj da si vlasti,
slomi bolno srce tvoje,
ljutijem mukam ne da oblasti.
Slijepa ljubav malo krati
i kraljevska veličina 1630
može skladna i jedina
u jednomu srcu stati;
tim ja video mu nesreću,
i da moj drag bježi od mene,
puna tuge ne izrečene 1635
cvilit, pače umrijeti ću.
