SKAZANJE DRUGO
RUĐER sam:
Je li gdje god tamna spila,
je li gdje god ponor jazni,
da me skrije posred krila
među srde i prikazni, 1040
da ne vidim bijela dana,
da u zabitju vjekovitu
moja bludnos ukopana
ne uzazna se vik na svitu.
Da s Dunavom sve ostale 1045
sastati se rijeke budu,
moga grijeha ne bi oprale,
ki me u gorku drži trudu;
grijeha, ki će činit meni,
da moj obraz prid svim ljudem 1050
od srama se sveđ crljeni,
da u tle pazit vazda budem.
Ovo li je ponosita,
о Ruđeru, hvala tvoja,
ku vrh vitez svijeh od svita 1055
steć željaše posred boja?
Ovako li, mladče hudi,
gospodara braniš svoga,
ki toliko sada trudi
sred kraljestva franačkoga? 1060
On je tebe sveđ ljubio,
kо samoga ljubi sebe,
a ti ga si ostavio
u najveće sad potrebe.
Što će Afrika silna reći, 1065
što ispanska strana bojna,
ova djela tva videći
neprilična, nedostojna.
S kolikrjem se, jaoh, razlogom
mudri Atlante boli na me, 1070
čim prid ljudim i prid bogom
kriva i buda pokara me.
A ti, raju moj čestiti,
Bradamante ma ljubjena,
koje od srama izustiti 1075
ne bih imo slavna imena,
kad začuješ, ko je od mene
tva dobrota rajska izdana,
moje mladosti zanesene
drag pokoju, dušo izbrana, 1080
ke ćeš ćutjet ti nemire,
koje imat nepokoje,
koje proljevat suza vire
niz snježano lice tvoje!
Lijepe plate i dostojne! 1085
ku ti obr ah, moja mila,
za pogube neizbrojne,
koje si za me ti podnila.
Ti, za mene sloboditi
od viline tvrđe hude, 1090
ne krati se podložiti
na očite smrtne trude;
ja otole jedva izlazim,
a s neharstvom ne izrečenim
vjeru i ljubav tvu ne pazim, 1095
i čas moju malo scijenim:
oni čas te zaboravljam
...............................................
i svu miso moju stavljam
inostranu na ljepotu. 1100
Oči drage i ljuvene,
sred kojijeh je nebo milo
od lijeposti svoje skrovene
pravu sliku postavilo,
ja za druzijeh uzdisati, 1105
i za on čas ne izdahnuti;
ja moć, vajmeh, vas izdati,
i s moje varke ne puknuti!
Prosti, draga vjerenice,
prosti, srce me jedino, 1110
mojijeh želja česarice,
mojijeh oči sunce istino.
Moja krivina ako je bila
djelo i porod viloviti;
uzrok gorka plača i cvila 1115
kajanje će moje biti.
Nu što misliš, što ckniš veće,
o Ruđera zapanjeni?
vrzi, zderi ove odjeće,
razbludjenoj slične ženi. 1120
Odijeli se, već odijeli,
tvrdo oklopje obuć teci;
ili hrli na smrt, ili
slobodu opet dragu steci.
