Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj,
neslani zlotvore pun svake ludosti,
komu moz nenavis sve pije iz kosti,
veomi ti žestoke sve prijaš boljezni5
čuv, ki god ljuveni gdi spjeva me pjesni.
Priličan ti jesi u svemu k zviri onoj,
ka videć sinove pritile tolikoj,
kljuje jih dokole mledne ih učini,
da je taj stvor proklet vik, ki svoj rod ne scini.10
Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,
uhati Mido zli, Dzoile prokleti,
ni li ti zadosta čim pamet tva bjesni,
da zubim oštrima sve grizeš me pjesni?
Nu još hoć nigda vješ a lud vik kazati15
pute mi, kao ću moć me sklade pisati.
Gdi muha med pčelu može učit zbirati,
ali vran grakaje slavica spjevati?
Tko hoće tuđu stvar, ku pamet podaje,
razložno huliti, prije toga triba je,20
da je s ljudi mnogo općil, pisama vele čtio
i svita dil velik obhodeć vidio.
Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj,
za moć se nasmijat riječi kom špotnome25
spjevaje poću sad rug tvorit tobome.
O rode izrodni, o ljudi svijeh halo,
bivši vješ tolikoj reci mi sad malo:
ke zviri i dubja trijesa se ne boje,
i u koj zemlji kris ne kriješti ni poje?30
ka ptica ni ptica, koja li žive vik,
i ki lijes ni drvo, ki človjek nije človik?
i koja jur ono pticami meu svima
za svoj plod dojiti pri prseh mliko ima?
Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,35
uhati Mido zli, Dzoile prokleti.
Kladenac ki onoj jes vode studene,
ki ljudi ozdravlja bolesti ljuvene?
od ke li pak druge bitje je i slava,
da ženam neplodnim žudni rod podava?40
ki kami jes onoj takoga stvoren'ja,
da k sebi poteže sva ina kamen'ja?
ko bil'je jes onoj, ko svitli u noći
i ljudi ozdravlja zla duha nemoći?
ka li je trava toj, ku žaba sve ije,45
za moć se ubranit u travi od zmije?
Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj,
ko bil'je jede taj zmija, ku htih riti,
za staru kožu vrć a novu stvoriti?50
ko pero, ka koža sva perja i kože
uza nje stavljene izgristi sve može?
ko bil'je bez žil'ja sve raste sred gore,
i ki lan u ognju zgoriti ne more?
ki kami ni kami, ka li se zvir onoj55
ne rađa s jezikom potrebnim tolikoj?
ka li oca i mater staru tač počita,
da ih vik ustim svim zalaga i pita?
Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,
uhati Mido zli, Dzoile prokleti,60
ka se ono hrani zvir u ognju, koji moć
ima tu, da može svim stvarem vrha doć?
ku ribu malu onu u moru govore,
na jedru velju plav utažit da more?
ka li se družeć zvir nabređa ustima,65
i milo sve čedo pak rodi ušima?
koje li iznutra progrizu trbuh svoj
materi, za moć se roditi pak takoj?
ke li se bez svojih roditelj rađaju,
koje li očiju ni glave ne imaju?70
Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj,
ka li je zvir z dva srca, koju li govori
ljucki um, da narav bez žuči satvori?
i kojih zenice od oči vele se,75
da pored s mjesecom mijeneći množe se?
za što lav, prid kime svaka se zvir plaši,
kokota i ognja boji se i straši?
za što li kami taj, kim dobar plavi svoj
put čine, sve k sebi poteže gvozdje toj?80
za što gre uzgori plam ognja, ki peče?
za što li voda pak nizdoli sve teče?
Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,
uhati Mido zli, Dzoile prokleti,
Dzoile pse, ako kos tuj ne mož proždrijeti,85
uzmi ovu ter žderi, ku ću t' sad prinijeti:
koja stvar vik ne ji ni jesti jes mila,
a vazda lje pije i pit bi hotila?
koja li pak ona na svitu pravi se,
da što se već vadi, da većma množi se?90
ka li ono jes, bez ke život se umara,
ka čini toplinu i hlad drag satvara?
ke li ono vide se, kreću se i tvore
smih, a vik nijedna njih govorit ne more?
Oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,95
ki ga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj,
ka satvar jes ono, ka tomu, ko ju čini,
potrebna i draga u ničem, vjeruj, ni,
a tko ju čin't' čini, vazet ju za sebe
ne bi uzel, ni imati od nje vik potrebe?100
ku mrtav kako i živ stvar može stvarati,
vidit ju svak more a nitko ticati?
koja je pak ono, za trude parjati
koju bi svak uzel najveće imati?
ka li je stvar ono, sred ljeta i zime105
u ženskih ka rukah prominja sve ime?
Smeti zla, pritamna, zavidni zleče moj,
uhati Mido zli, Dzoile proklet moj,
koja stvar ne veli ni jednu stvar na sviti,
ako ti od prî njoj ne budeš što riti?110
koja li jes onoj, ku, kad ju imati
tko bude, vazel bi š njome se rastati,
a tko ju ne ima, za zla se izbavit,
velmi bi bil vesel moć je se dobavit?
koja li jes ovoj, ku, kada imati115
ti budeš, vazda ju staviš se iskati?
ka li se može rit na svitu meu svima
da obdan i obnoć pokoja ne ima?
O tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj,120
koja li za time još tođer veli se,
da što već polipsa da većma vidi se?
ka li ono, svim bolje od tizih, ke lizu,
izdalek vidi se, nego li na blizu?
Tko je taj, ki prijeti ne u sni neg javi,125
a nigda nijednu rič ne veli ni pravi?
i ki dub je take naravi i bitja,
da svoj plod i voće prije stvori neg cvitja?
i ka se stvar ono na svitu sve pazi,
u vodi ka stojeć viku se ne kvasi?130
Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,
uhati Mido zli, Dzoile prokleti,
skupi, zli tamniče, gnusniče nezdravi,
kom ptica čevrljna gnjizdo svi u glavi,
s četverim očima ka se zvir nahodi,135
bez noga da dobro po zemlji svud hodi,
koji rozi padaju, koju li sred gore
viditi odiru, da umrit ne more?
ka li se rit može vrhu svih od svita,
žudnime blaženstvom da je blago čestita?140
koja stvar govorit da ne vi veli se
a vazda svakomu razumit čini se?
O tamni, priludi, zavidni, zleče moj,
koga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj,
koliko smrti su daleče svi oni,145
s plavima koje val po moru progoni?
ko je taj, koji bi izvan svih na sviti
uzeo na drvu vidit te visiti?
rec' mi ti, ki s' ošlje pameti svim prave,
zač osli svi revu u brijeme od trave?150
za što pas kos glođe i o nju zub krši?
za što li konj pjene na usteh sve drži?
od neba do zemlje koliko veli se,
i kada očima najbolje vidi se?
Smeti zla, pritamna, uzeta pameti,155
uhati Mido zli, Dzoile prokleti,
ka bode najbolje pri plotu zla drača?
ka je stvar najtvrđa, koja li najjača?
Ako to, što t' ja rih, uzbudeš ti znati,
u istinu mozak ćeš nemao imati,160
to li vješ ne budeš, inako t' ni mniti,
od mene ć starih Grk pokoru primiti,
ter ime, ko t' skrih sad - oć tu zled ne hteći -
svakomu hoću ga očitit i reći,
neka te svak prstom ukaže i reče:165
ovo ki za zlu ćud sramotu zlu steče,
oj tamni, priludi, zavidni zleče moj,
koga vik nijedna vil neće uzet za dvor svoj.
