Svakomu na saj svijet nî bolje umrijeti

Svakomu na saj svijet nî bolje umrijeti
Писац: Nepoznati autor
804. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.



* * *


Svakomu na saj svijet nî bolje umrijeti
   neg kad je kako cvijet u mlados pozrjeti,
   zašto je požaljen od svake naravi,
   sve sasvijem izbavljen neharne ljubavi.
Sve tuge ostavi i gorke žalosti, 5
   a uzme put pravi od vječne radosti,
   i mene da ktiješe tamna smrt umorit,
   muka t' mi ne biješe neg pokoj stanovit.
Ter ne bih ovi trud boravio s tužicom,
   ni čemer svakčas hud spomenuo s tužicom, 10
   koji[m] me porazi bez nijedne milosti,
   još mlados svu spraži gorkome žalosti.
Još za dva uzroka vazel bih umrijeti,
   da ne znam prije roka u život pozrjeti:
   jer viđu gorki jad mene svuda tjera, 15
   krostoj bih bio rad van biti čemera.
Cjeć toga uzroka vazeo bih imat smrt,
   da priđe žestoka, ka bi me mogla strt;
   nu znam da smrt moja ne bi svijem prijala:
   tko bi bio kako ja, togaj bi skončala. 20
Zač ne bi mogal trud ni žalos trpiti,
   ni gorki čemer hud od sebe pustiti;
   ni bi znal naći lijek, ni druzijem bolos rijet,
   već mislio vas svoj vijek kako će prije umrijet.
Cjeć togaj uzroka ne bih til vidjet smrt, 25
   zašto bi žestoka i mnozijeh mogla strt.

                   Dosta.