Pjesance, nu poji, željno te molim ja,
prislavnoj gospoji, jak sunce koja sja,
ka vlada nebesi i svijetom i nami
tere joj ponesi moj uzdah suzami.
Nu slišaj, što ću rijet, pjesance gizdava,5
kad pridem na on svijet, gdi je višnja država,
gdi je slavna kraljica, ku sam bog uzvisi,
prid njom se na nica skrušeno ponizi,
a po tom toj kruni, molim te rad boga,
blažen skut celuni i potplat od noga,10
i slatko reci njoj: oni te pozdravlja,
od tijela ki duh svoj za tobom ostavlja,
ki vene trepteći i kopni i preda,
priku smrt želeći, da te se nagleda;
zač vlasti ne ima, da tamo vrh nebes15
od tijela očima uživa tvoj ures.
Zatoj ti posila suzami uzdah svoj
i srce iz tila, gospoje svijeh gospoj,
blaženstvo toj tvoje-da primi ovi dar,
prislavna gospoje, jaki sve dragu stvar,20
A po tom, a po tom, o vječna ljubavi,
prije ner me životom prijeka smrt rastavi,
ti dijevo i gospoje trudna me pomili,
ter krilo toj tvoje za ljubav raskrili,
gdi moju dušicu hotjel bih poslati,25
pakljenu tužicu da vajmeh ne pati.
Ter primi sve pjesni, ke pojem sluga tvoj
s velikom ljuvezni i suze i uzdah moj,
i srce sve moje, koje t' se posila,
prislavna gospoje, s korijenkom iz tila.30
Toli sam tač zloban ter dijevo za grijeh moj
nijesam se podoban nazvati sluga tvoj,
da primiš u krilo s velikom ljuvezni
i drago i milo, o dijevo, me pjesni:
ti slavna gospoje po tvojoj milosti35
zgrijesen'je sve moje i zledi oprosti,
pokli t' se skrušeno, o dijevo, ja molim
i svasma svršeno kajem se i bolim,
i grijeh moj govorim, koji ću kajati,
dokli se rastvorim i željno plakati,40
suzice roneći svaki hip i svak čas
tebi se moleći u vele jadan glas,
da nijesu za ludu me pjesni ni zaman,
ke skladam u trudu i obnoć i obnoć.
Zač slaba svijes moja jur mi moć prikrati,45
ter gojna pokoja ne morem prijati,
misleći u sebi u suzah plovući,
kako ću ja tebi ugodit pojući,
hoće li t' bit harno, prislavna gospoje,
me srce pripravno što želi da poje,50
i što sam spio tebi i što ću jošte pjet,
dokli me na sebi uzdrži taman svijet.
Nu dijevo prislavna, gospoje i majko,
vijem da si pripravna u vrijeme u svako,
po sve dni do vijeka da milos ne braniš,55
ner togaj človjeka ljuveno da shraniš,
u tugah ki plove ter tebe za svu moć
klikuje i zove, da mu si na pomoć.
Tijem višnja kraljice i kruno svijeh žena,
pričista djevice u vijeke blažena,60
slatko te ja molju i milos tuj prosim,
od sijena po polju pokli duh zanosim,
spravivši svijes moju, da tebi gospoji
pjesance ja poju kako se pristoji:
ako ja mogu nać ku milos pri tebi,65
ne daj mi stranom zać samomu po sebi;
ner sa mnom svud budi, kud stupaj stupa moj,
i ti me sabljudi i daj mi mir i goj,
po tvojoj ljubavi, dokli sam na svijeti,
da budu drum pravi do konca slijediti.70
I ti mi daj milos, da se duh moj spravi,
da za svu usilos hvali te i slavi
i sada i vazda i mirno i gojno
vječnu ti hvalu da, kako je dostojno;
da ti se hvala da, kraljica zač si taj,75
ka krmi i vlada nebesa i svijet saj.
Tijem ljubav primaga nejaku svijes moju,
gospoje pridraga, pjesance da t' poju;
a ne vijem početi rad slabe kriposti,
pjesance začeti bez tvoje milosti.80
Tijem hrli i preši, pričista djevice,
ter mene utješi od velje tužice,
o kruno svijeh gospoj, da tvoja ljuvezan
odriješi jezik moj, koji je zavezan,
da s tvojom ljuvezni budem se vladati,85
čijem spojem sve pjesni, ke mislim skladati;
i kad se svrše sve, da u dvore prisvete
prid slavno lice tve s poklonom dolete.
