U hvalu knjiga po g. Markantoniju Guigues, mudroznancu
franačkomu, složenijeh više sadržanja od nebesa.
O pisôče, koji hrlo
znanjem letiš po svem svitu,
kî tlačeći bitje umrlo
k nebu stereš svijes čestitu,
tvoju slavu, tvoje ime, 5
da tvâ svjetlos vik ne gasne,
svojijem zračim oholime
upisaše zviezde jasne.
I ako ini tvê države
mačem kuju čâs do vika, 10
i na krilieh leti od slave
od franačkieh glas bojnikâ,
ti sliedeći trude druge,
za doniet joj čas podpunu,
njoj nebeske svietle kruge 15
u dostojnu stvaraš krunu.
Ako ini na boj prvi
u vitežkoj teku vlasti
i kacigam bojne iz krvi
vjekovite crpu časti, 20
ti čijem slavan svud se čuješ,
sjedeć srećna sred pokoja,
istijem zviezdam gospoduješ,
o kieh vise česti od boja.
Pero iz krilâ svo'ih vadeći 30
poda tebi slava blaga,
ista narav za dar veći
ukaza se tebi naga.
Skrovna čuda svijetu objavljaš
i po znanju stavnom tvomu 30
istiem zviezdam red postavljaš,
učiš zakon nebu istomu,
er ti vele narednijе
njega kažeš da se vlada
negli nebo isto umije 35
sred svoga se vladat sklada,
Tiem s istoka do zapada,
priko poljâ, i državâ
prostire se tvoja sada
u sunčanieh kolieh slava, 40
da čiem nebo s tisuć oči
nadzemaljska djela uzgleda,
tvê mudrosti glas svjedoči,
tvoju izvrsnos pripovieda;
da čiem jasni kruzi uzgore 45
vedriem plamom sred visine,
tvomu znanju slavu tvore,
tvojoj slavi svjetlos čine.
