O Ljubice, s tvoga srama
moja ljubav uzrastjet će,
ako moga vlas od plama
uzrastjeti može veće.
Sram je u vilah rajska dika,5
od kreposti zraka mila,
plemenita draga slika
sunčanoga rumenila.
Ali u srcu dikle mlade
kad se združi sram s ljubavi,10
dvakrat svoju ljepos tade
ljubovniku ljepšu objavi.
Viđ u jutro zornu rusu
prije neg vas svoj cvijet otvori:
gizda se ona na svom busu,15
svaki za njom pastijer gori.
Taka 'e mlada djevojčica,
kad još želju sramom krije,
cavti i zrakom svoga lica
sja nad zorom rumenije.20
Ah nije sile kâ dobiva
i podlaga duše i plijeni
koli ljubav sramežljiva
i djevički stid ljuveni.
Ah nije naći stvari draže 25
neg diklica u razbludi
kad pomalo ljubav kaže,
da ljubovnik većma 'e žudi.
Zato izdišem od sladosti,
kad moj dražiš plam skroviti,30
kad mi ne daš tve milosti,
nu je puštaš ugrabiti;
kada na me pogledati
uzme ljepos tvâ medeno,
pak na zemlju lice obrati 35
stidnijem cvijetim nakićeno:
kad se ukaže puna smeće,
posmjehne se skrovno opeta;
kada hoće, kô da neće,
i celove bježeć sreta;40
kad kî žudim dar najveći,
ustegnutoj u radosti
braniš dajuć, daš braneći
s blagodarnom lakomosti.
Er znaj, ona vil na sviti 45
dostojna je da 'e svak dvori
kâ te lasno ne zasiti,
kâ te dugo prem ne izmori.