Pojte bogu pjesan novu,
о pjesnici prigizdavi,
a ti pjesan na njihovu
razlijegaj se, zemljo, u slavi;
pojte i hvale romonite 5
dajte imenu vik svojemu
i dan po dan sveđ glasite
da 'e spasenje naše u njemu.
Navijestite diku svoju
hudovjernijem pucim svima, 10
svo'a nebrojna čuda u broju
spovijedajte narodima.
Sred neizrečne veličine,
kû nije hvalit moć zadosti,
on bogove nad sve ine 15
strahovit je u jakosti.
Er bogovi od narodâ
tamne od pakla srde jesu,
a naš gospod snažni poda
nebeskomu zrake uresu. 20
Prid njim ljepos sveđ pribiva,
prid njim slava kô dvorkinja,
u njegovu dvoru siva
veličanstvo i svetinja.
Nos'te bogu čas i scjenu, 25
rodne о pucim svijem države,
božanstvenom nos'te imenu
plemenite dike i slave.
Naložite darim ruke,
prid dvor sveti svoj stupite, 30
da tuj vjerne puni odluke,
smjerno mu se poklonite.
A ti, o zemljo, kad desnicom
dođe odkupit bog čovika,
prid njegovijem slavnijem licom 35
uztresi se svakolika
vupeć pucim: „Dosle ako je
grešne od zemlje on kralj bio,
sada rajsko kraljevstvo je
među umrlijem postavio, — 40
on kî obtečen nebom svuda
stvorî od zemlje krug općene
s pravom mjerom, da nikuda
ne utegne ni se krene.
Tač će i ljudi mjerit pravo 45
i neockvrnjen sud činiti
ter svijeh otet kijeh skončavô
napasnik je jedoviti.
Tijem raduj se bez pristanja,
blago nebo, ljudskoj sreći; 50
zemljo, uzigraj, s draga ufanja
srčano se veseleći.
I ti, o more, hod' uživa'
sa svom jaznom velikosti,
i sve što te napunjiva 55
uzbuni se u radosti.
Polja će se veseliti
i vas ures kî je u njima,
plodne trave, rosni cviti,
sjence s bistrijem kladencima. 60
Isto dubje od planina
uzigrat će, čijein se uzčudi
pridošastju gospodina
uputjena, da svijet sudi,
da svijet sudi u milini 65
i pravednoj u ljubavi
i da puke pod istini
rajski zakon svoj upravi.
Trojstvo, komu nije nać slike,
slavi, o zemljo, harna i rada: 70
kô bî odvika, bud' uvike,
а kô dosle, budi sada.
