Tvomu u licu skupljeno je
blago obilno svijeh razbluda,
nu ti nijesi dobro moje,
u kom žive mâ požuda.
Gizdava si, Rakle, i mila,5
ali srcu mom zamani,
ke Ljubica, rajska vila,
u slatkomu ropstvu hrani.
Ah zamani prsi od lijera,
usta od ruže kažeš meni,10
zaman jasna tvâ zamjera
otvora mi dan ljuveni.
Pazeć ljepos tvomu u licu
indje obraćam misli moje
i razmišljam mu Ljubicu 15
i nje ljepos ljepšu od tvoje.
U tebi se naresiva
obraz cvijetjem, zvijezdam oči:
u nje čelo zorom siva,
pogled suncem od istoči.20
Na nje ustijeh život pravi,
u posmijehu raj se kaže,
na nje prsi ljubav stavi
što je imala slađe i draže.
Zato nemoj bit sumnjiva,25
er drugoga rob sam lica:
svaku svjetlos dan dobiva,
svaku ljepos mâ diklica.