Kralja od raja svi slavite,
zazivajte njegovo ime,
inostrancim nevjernime
višnja djela razglasite,
udarajuć, pojuć boga, 5
čudotvorca neumrloga.
Dičite se da naziva
vrh vas ime njegovo se
i da od puka svieh napose
on vas za svoj puk celiva; 10
svi ki njega steć žudite
u njemu se veselite.
Pomno ištite samo ńega,
i ta pomnja stavna budi;
njega ištite sved i svudi 15
ко svieh stvari najdražega,
er vidjenje svoje slike
poblaženit vas će uvike.
Zasiecite u spomeni
čudotvorstva svo'a neizmjerna 20
i pun znanja prizamjerna
njegov zakon božanstveni,
koji nam je primudrima
naredio svo'im ustima.
О dvornici svoji uzdani, 25
vjerni unuci Abramovi,
izraelski о sinovi,
puče njegov izabrani,
on je sudac svieta svega,
on je vaš bog — častite ga! 30
Što jur s vami uvjetova,
sve potanko pametuje
i s vjernostim izvršuje
obećanja sved njegova,
za vršit ih dokle godi 35
naš trag bude na sviet odi.
On će vršit pogođaje
ke 'e s Abramom utvrdio,
i zakletve ke učinio
svome Izaku nekada je, 40
da će im dati za baštinu
kananevsku kraljevinu.
Isto Jakobu on priglavi
ко tvrd zakon i urok vični,
da rod njegov gospodični 45
nevjersku će zemlju u slavi,
podloženu svo'om dobiti,
jakno očinstvo razdieliti.
Svi ti sprva naši oci
kroz nejakos bjehu svoju 50
kratci u snazi, mali u broju
tuđieh mjesta pridošoci,
nu njih nikad ne ostavi
vječna pomoć svo'om ljubavi.
Premda iz jedne zemlje svudi 55
u drugu opet prihođahu.
n'jednom puku ljutu i plahu
ne dopusti da im naudi,
pače rad njih on tadara
moćne kralje izbi i kara, 60
vikajuć im: „Ne tičite
ni vrieđajte sluge moje
kieh duh sveti pomazo je
za proroke poglavite
i višnje im podo oblasti 65
za priviđat viek došasti".
Čuj stvar veću! dozva iz pakla
bog na zemlju glad ubojni,
ki umrlieh broj nebrojni
nemilosno pobi i zakla, 70
er ne bješe nać nikudi
kruha, u kom je snaga od ljudi.
Nu se on pomnik vjekoviti
našiem djedim tad pobrinu:
posla egipsku u krajinu 75
tko bi ih mogo nasititi
i tko s pićam potrebnieme
pričeko bi ih tuj na vrieme.
Toj bi Jozef, ki opaka
od izdajstva prodan robom, 80
pak potvoren krivom zlobom
u tamnici huka i plaka,
mučen, snižen pod teškima
gvozdovitiem okovima.
Svoj se iz gvozdja ne odkupi 85
život, dokle zgar s nebesa
dohodnjega znanje udesa
u pamet mu ne pristupi
i sred u stí svo'ih ne sjede
proročanske glas besjede. 90
Čiem u srcu goruć tako
vječna otajstva izgovara,
čiem nariče što riet zgara
sviesni ga je plam potako,
slobodu mu taj čas poda 95
od egipskieh kralj naroda;
i ne samo da ga odrieši
i iz sužanstva gorka izpusti,
neg mu i oblas još dopusti
da sve prednje tuge utješi 100
i sviem blagom vlada u svomu
svietlom dvoru kraljevskomu.
On ga stavi tad vjernieme
nadčelnikom svomu imanju,
nek gospodu vježba u znanju 105
svo'em izgledom kreposnieme
i razumom svo'e besjede
mudros uči starce siede.
U Egipat tad se uvede
naše pleme najslavnije; 110
stari Jakob tad najprije
u Kamovu zemlju sjede,
gdi svoj porod, narod božji,
u broju se velmi uzmnoží.
Nad protivniem utemelji 115
bog im jakos svakčas veću,
im njihovu slavu i sreću
ne podnieše neprjatelji,
neg uzeše mrzjet na nje
kroz zavidno nespoznanje. 120
Srca eđipska višnji svrnu,
da s omraze sveđ gotove
na puk njegov i njegove
službenike teku i srnu
i zasjede varkom svoje 125
porazit ih uznastoje.
Ali im opet radi toga
posla on tvorca od čudesa
vjerna slugu Moizesa
i Arona izbranoga, 130
da ih od sile te neprave
vrhnaravnom vlasti izbave.
Poda im oblas da odkrit gredu
nevidjene stvore odprije
i strahoće najčudnije 135
proć Kamovoj zemlji izvedu,
ka nebeske prietnje i dila
dotad bješe pogrdila.
Zato u tminu dan pritvori
i mrklinom svjetlos zavi, 140
bistre vode okrvavi
i živuća vodna umori,
gnusne žabe donie istoga
posred stana kraljevskoga.
Zapovidje da napadu 145
svakojake muhe i čami,
i pečalniem državami
teški rasap posla u gradu,
koji na njih iznenade
u daždivom plamu pade. 150
Smrvi dubja i poplieni
voćke i plodne vinograde;
pridođoše naglo tade
crvi i pruzi nebrojeni.
ki smaknuše trave ugodne 155
s svake njive žitorodne.
Prvu u kućah djecu i što bi
u eđipskom draže i manju
u krvavom pedepsanju
inokupno rasu i pobi, 160
a svoj narod pribogata
zadovolji srebra i zlata.
Napunjena svakiem blagom
otolek je izveo ga;
u njem ne bi nać nitkoga 165
nelagodna moći i snagom
svi sliediše put u slavi
blagoviti, srećni i zdravi.
Biedna eđipska zemlja odahnu
i željno se obeseli, 170
kad se evrienski puk odieli,
s koga treptje, čeznu i sahnu,
pripadena cieć čudesa
velikoga Moizesa.
Svemogućstvo tad neizmjerno 175
za vojvodu sta svojima;
tad ih darim neizrečnima
pomilova ljubko i vjerno,
tad im posla rad pomoći
oblak u dne, plam u noći. 180
Za piću im uzdisanu
prigna nzmnožne tuste ptice,
spusti iz slavne svo'e desnice
njima u krilo mednu hranu,
ku cieć slasti znat je triebi 185
izabrani kruh od nebi.
Razbí suhu hrid i izvede
za njih žednieh riekom vodu,
njih veselom u prohodu
po pustinji sam provede, 190
ispuneći što jur svomu
reče Abramu službenomu.
Tako višnji zlobne iz ruke
svoj puk ote ter mu poda
hudovjernierh od naroda 195
bitja, imanja, stoke i muke,
cieć da zakon čuva i sliedi
vjekuvječne zapoviedi.
Rajski ćaćko slavjen bio
s kipim koji njim počinu, 200
svoga imena za dvorkinju
hvalu stekó, čas primio
bez krzmanja, bez zaprjeka
ко sveđ dosle, sad dovieka.
