Pjesan 142 (Nikola Nalješković)

Pjesan 145. (142) Pisac: Nikola Nalješković

* * *

 

145. (142)

Mnogo ti dobar dan, jedina gospođe,
     ovo ti rob vjeran, daleko ki t'pođe,
koji ti ostavi ne zlato ni blago
     za bil'jeg ljubavi, neg srce pridrago,
a sobom odnese za ljubav veliku 5
     tve rajske urese i tvoju priliku.
Ah, blažen dan ovi ki moje radosti
     ljuvene ponovi, a skrati žalosti,
koji mi ljuveno dopusti celivat
     tve lice rumeno, i l'jepos uživat. 10
Jeda nam da sreća, moj cvite, da naša
     ljubav se to veća i rados uzmnaža.
I da nam stvar ina tu rados ne svrši
     nego smrt jedina kad obadva sprži.

---

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Nikola Nalješković, umro 1587, pre 437 godina.