Pjerin
◄     ►


Prvi čin

uredi

PJERIN: Hoće da uzmem, na moju sramotu, njeku grdobu? [.....] Istinom ne ima neg tu jednu kćer, bogat je, tu je velika prćija; ali vrag uzeo i prćije i dukate, makar i tko ih kuje! Kontentaj mi srce, a da' mi manje imanja.

[........]

OBLOŽDER: Aferin, gospodaru! Znam li ga? Kako tebe!

PJERIN: Ima jednu hćer, ljepšu, bolju i skladniju djevojku od svega ovoga grada; nemavši ju čijem udat, onomadne ju vodjahu da ju u dumne stave. Nitko se ne nađe da ovu ljepotu, urešenu tolikom dobrotom, odkupi i slobodi iz vječne tamnice, gdje je vodjahu [.....] Tamo je s Lučilom odprije ugovorio, a ja, ajmeh, ne znam što ću učinit.

[........]

OBLOŽDER: Srce mi uzigra, a trbuh mi se obeseli! Pirovat se će! Sve ti čestito! Ti s' razumniji vlasteličić od ovoga grada; ti imaš razlog, a ne otac. Tko ima razlog ima jaku ruku koja ga brani, i ne brani se.

PJERIN: Ah, Obloždere, valjaš tisuću dukata! Kad te vidim, obeselim se; kad te čujem govorit, sve mi tuge od srca otidu; njekom tvojom dobrom voljom od mrtva me si na život povratio.

OBLOŽDER: Neka je srjeći činit! Pođ'mo mi malahno na tudešku stomak konfortat. Vrag uzeo i misli! Pođ'mo na objed. Je li što? Je s' li što na junačku pripravio? Obloždera ne vodi na jednoga kokotića.

PJERIN: Obloždere, tko bi nas vidio i obadva goliće ovako bez brade, reko bi: "Djeca su!", a tko bi na naš objed došao i znao nas što smo, rekao bi: "Ovo su ljudi među sto žena!"

OBLOŽDER: Blagosovjena majka koja te mlijekom pita! Med ti iz usta ide.

[........]

PJERIN: Ah, Oblo, srce mi je zanila ona moja draga vjerenica. Ako mi ju zloba od moga lakomoga oca ne ugrabi, ja sam čestit; i ako moja dobra srjeća uzhtjetbude, na konju sam.

MRVA: Sjetna ne pošla, ne znam što ću učinit i smijem li. [.....] Kad se vrati, sva od veselja uzigravaše. Sad me je poslala s ovom kitom da nađem Pjerina i da mu je dam; a ja ne znam gdi ga ću nać. I kad ga nađem, manenština, tako me izštiplje! Brižni ovi ljudi, što ono djevojke štiplju?!

[........]

MRVA: Je li ti se ona u dar dala?

[.......]

MRVA: Nješto bih ti dala, - nu idi odtole!

PJERIN: Ne boj mi se, brajo brače! Hodi mi, mile, moja svile; stupi slobodno, nije drače. Na t' kolende!

MRVA: Uh, nuti Obloždera! Dušom mojom, kako bih ončas mnjela da me će oblu proždrijet.

OBLOŽDER: Žî n' ti, bih se zalognuo tobom kao bubreškom od kvartjerića od mlijeka.

[........]

OBLOŽDER: Lijepa kita! Ima bit da ju je i lijepa ruka kitila.

[........]

MRVA: Tko je sve dao nejma veće što davat.

[........]

MRVA: E, stigni me, Oblo; što mi se gonenu? "Oblo obla u oblo izio, a za njim se pak napio."

[........]

PJERIN: Oh, ljubko t' miriše od slasti dušica i srce uzdiše! [.....] Ovo nam staraca, - štinca'mo se!

LUČILIN OTAC: Ja ne umijem molit nitkoga, ja nahodim tko mene dvori i moli.

PJERINOV OTAC: Za Boga, što su te riječi?! Tko li ti je što nalagao? Na ti ovu vjeru kako je sve laža.

LUČILIN OTAC: Da bi Bog dao da je tako!

PJERINOV OTAC: Ovo t' moja Nika, ako inako bude, drži me za većega lažca od svijeta.

LUČILIN OTAC: Od sadanje mladosti ima se veće vjerovat neg se reče konjicu bez uzde; a stav' uzdu od straha na njih, konji su tvrdousti.

PJERINOV OTAC: Kad bismo doma došli, napravili bismo trpezu i sto posal učinili; i matere kad bi nas za drnjku uhitili za kose i vukli nas po svoj kući!

LUČILIN OTAC: A sad se je sve izopačilo; na mačku mi se strigu!

PJERINOV OTAC: A sad nijesu se dobro izlegli, s rukavicami na rukah etc.

LUČILIN OTAC: Vidiš ovu čohu na meni? Nije pametara odkad ju sam učinio.

PJERINOV OTAC: Jes u mene čoha novijeh koje mi su djedi derali; a ovo mi je očina čoha, i pak ju sam meni prikrojio.

LUČILIN OTAC: Kad se su ljudi pomamili, pogotovu će i žene. Jesi li vidio koja se čuda hoće kad nevjestu imadu povestit? U naše doba djevojčica bi kuću pomela i sto posal učinila, i kad bi brijeme bilo, rekli bi joj: "Svatovi idu, obuci se!" I oto t' ona naređena.

PJERINOV OTAC: U ono doba susjed se susjedi javljaše, kum kumu; a sada kúma kuma ne zna, susjed susjedu ne smije ni pogledat! Na svrhu sve se je ištetilo, - svijetu je poginut!

LUČILIN OTAC: Brijeme je od objeda; ako neć' sa mnom doć na objed, zbogom, dovečer nas čeka'!

PJERINOV OTAC: Tko ima ku misao al', za rijet bolje, tko ima djecu, ne more dobro ni objedovat, ni može mir imat; a ovo dijete nije nitko neg mati ištetila. [.....]

PJERIN: Tko me zove? - Ćaćko, što veliš?

PJERINOV OTAC: Da ideš dovečer u djevojke; spravi se, čuješ li? Nemoj ti kako umiješ!

PJERIN: Nebore, ćaćko, što je ta preša?

PJERINOV OTAC: Ako misliš moj sin bit i u mojoj kući stat, čini što ja hoću; to li neć', dug i širok ti svijet!

Drugi čin

uredi

SLUGA: I ti si iz kogagodi kosala iz Kalabrije!

[........]

PJERIN II: Mi smo stali odi karat se.

[........]

SLUGA: Jaoh si ve meni, pobio bi po ljudi!

PJERIN II: Vi ste se stali psovat, a izgubismo Strongila; sad se ne umijemo bez njega kud obrnut.

[........]

PEDANT: Mudri luđega ima podnijet.

SLUGA: Sumeštrico od cuius, quare na ručici od gusli tran ne draži ga.

[........]

PEDANT: Na, magarče, nosi ti to; ali nađi tovara, ali se i sam uprti.

SLUGA: Ova se sumeštrica njeki gospodar čini.

[........]

LOPUĐANIN: Sa mnom ide ti od ruke? Nu se uhitimo malo za uši, da ja i ti vidimo u koga je tvrđi vrat.

[........]

LOPUĐANIN: Djeco, dijeti, čovuljci, čuvajte se šijuna, baraška vas odnese!

[........]

PJERIN II: Odkle me otac izgubi u Bnecijeh, pokoj mu duši, vele se je stvari pričinilo.

[........]

SLUGA: Ovdi je jedna krčmarica, - sunce je! Voštariju drži.

[........]

AGUSTIN: Na t' moju vjeru kako te ljubim, a ne poznavaš. Malo sam srdit, a za ino sluga ti sam.

[.......]

KRČMARICA: Tko ste vi, ako vam je drago? [........] Vi dobri došli, uljezite!

PJERIN II: Što nam ćeš dat objedu?

KRČMARICA: Što kuća da i dobru volju; što ćete drugo da vam rečem?

PJERIN II: Nevjesta, od tvoga ćemo pogleda siti bit. Uljez'mo ovdi, ne ištimo drugo.

MRVA: Brižna se ne pošla skitat! Što mi će Dijana rijet koja veće žudi da joj odgovorim kako je Pjerin kitu primio neg nevjesta dan u koji ju imaju vodit.

SLUGA?: Vele t' ih znaš, bizgiču! Nu hodi ovamo.

MRVA: Ugoneni mi ovu gonetku: Ne udao se, - udao; što dao, - ne dao; ne ozvao se, - ozvao, a nosom u kao.

[........]

PJERINOV OTAC: Ja za dug ne bit u besjedi [........].

[........]

PJERINOV OTAC: Zovi Pjerina odzgar.

SLUŠKINJA: Prem je sad izišao; reče mi: ako me otac uspita, da rečem er je pošao izvan grada.

LUČILIN OTAC: Tučemo vodu u mortaru.

PJERINOV OTAC: Nemoj se od mene danas odijeljat, za prijazan koja je među nami, da kragujca divjaka iz neba dovabimo; umoli mi se!

LUČILIN OTAC: Darivam ti se za danas, da sam sveđer s tobom; što ć' ino? A tebi velim: ne ogluši se!

PJERINOV OTAC?: Svak je držan najprvo posô načinit, pak se tuđijem brinuti.

[........]

PJERIN: Volim š njom ubog živjet neg bogat s onom grdobom.

OBLOŽDER: S tobom na smrt, na život! Kud se ti uputiš, ja te ću slijedit; i ti mnogo dobra činiš. [........] Kad je on na poslu, naspi se! Žî n' ti se lijepo počitah š njime! Koji ono kvartjerići bijehu! Ono štono se reče: drijemalo svoju je majku sisalo.

[........]

PJERIN: Je li bez šale doma? Pođ' joj uzmi kolač najbrže!

Treći čin

uredi

PJERIN II: Pokaže žaba svoju nogu! I ti hoć' govorit gdi stariji govore? Hod' ti sa mnom, kad te je strah.

SLUGA: Boji se da mu druzi košutu ne ulove ku je namislio lovit; ali za ulovit ju, prostiće.

[........]

PJERIN II: Da mi nijes' veće riječi progovorio! - Čin'te spravit večeri štogodi dobro.

[........]

SLUGA?: Ne daš mi se od tebe prs odijelit!

[........]

PJERIN II: Poću se prošetat malo sam, ali ni ja ću koga poznat ni tko mene.

PJERINOV OTAC: Što su one haljine od puta na njemu? Ovi se spravlja njekud, ovi bježi! A ja sam lud i mahnit tjerat ga.

PJERIN II: Ovi starci k meni idu!

PJERINOV OTAC: Što gledaš? Što se ne ozivaš? Kud se tako ide? Zaboravio si što ti danas rijeh?

PJERIN II: Tko je meni što danas rekao? Kako li moje ime znaš? Ali si se brže upoznao?

PJERINOV OTAC: [........] da se nećeš odijeljat od mene do noći.

LUČILIN OTAC: Do noći da sam s tobom.

PJERINOV OTAC: Je li pravo da si ti tvomu ocu neposlušan? [........] Drugi se si učinio Maro Marojev, koji, kad splavio imanje biješe, ne htje da oca pozna.

PJERIN II: Ni znam tko ste vi, ni o čem govorite, ako se nijeste došli rugat mnom.

PJERINOV OTAC: Čuješ li riječi?!

PJERIN II: Poznam er se vi varate u me: nijesam koga ištete; upoznali ste se!

PJERINOV OTAC: Vidiš li moje tuge?! Dohodi mi sada da ga zakoljem! A ti mi veće na prag ne pristupi od kuće, veće te neću za sina.

LUČILIN OTAC: Nu čuj dvije riječi s strane. More bit da mu se nije drago u mene vjerit.

LUČILIN OTAC?: Ne valja da ja tako mojom časti igram - činit mos tako od djevojaka!

[........]

PJERINOV OTAC: A oto smo na tvojijeh vratijeh.

[........]

PJERIN II: Ja sam upao u škripe! Ovi starci vrh mene vijećaju.

[........]

LUČILIN OTAC: Nijesam ti za u ničem manjkat: bolim se i ja ovezijem djetetom i njegova uljudnos čudno mi je uljezla u srce.

[........]

PJERIN II: Tko bi se od toga odvrgao?

LUČILIN OTAC: Tko bi ti š njom lijepu prćiju dao, bi li ju uzeo za tvoju vjerenicu?

[........]

PJERIN II: Srećan sam ja u ocijeh: gdje godi dođem, svud oca nađem!

MRVA: Brižna, sjetna, što sam vidjela?! Hudosrećna Mrve, da ne budem mojijem očima vidjela, ne bih vjerovala. Otide za velikom prćijom, pas jedan, a maloprije primi kitu od strane Dijanine; i kolike obećance učini! A sada, nut nebogo etc. A sada, jaoh nesrećna Dijano, kad čuješ! Poću tijekom najbrže, sjetna, da jom spovijem. Brižna, što stojim ter ne trčim da joj zao glas uzmem?!

DIJANA: Što je tolika prješa? Što se si zasopla? Sjetna, što je? Izreci, brižna, što će bit?

[........]

DIJANA?: Tužna Mrve, koja ti nas nesrećica nađe!

[........]

DIJANA?: Hvala Bogu, odahnu malo.

[........]

AGUSTIN: Oni čas idem k vami. Ti vidiš manjkam li čijem.

[........]

OBLOŽDER: Ovi moj trbuh oće bit prvi služen. Nije zaman rečeno: "Ne može se dvijema gospodarom službom zadovoljno učinit". Pjerin me, drag prijatelj i gospodar, posla da mu Agustina dovedem; trbuh me, draži prijatelj i moj uzdržilac, potegnu; reče: "Brajo, žeđahan sam, posluži mi". Trbuhu poslužih, napinuh se.

[........]

LUČILIN OTAC: Psi jedni, dušom mojom, kako mi dohodi etc. Ne ima razloga rugat se mojom kućom i igrat se mojom časti kako jednom stvari od ništa. Ja moju čâs vele cijenim, ako ju on ne scijeni.

AGUSTIN: To ti duša njegova, ne znaš njegove posle. [........] Po mlijeko koje sam sisao i po prijazan ku s Pjerinom imam, kako ja od toga ništa ne znam.

LUČILIN OTAC: A bud' da se varamo, rad bih poć malo do doma.

[........]

AGUSTIN: Ne umijem što odgovorit; ja sam njegov prijatelj, a tvoj nijesam neprijatelj, i sluga sam svijem dobrijem ljudem. Otit ću moj posao činit.

LUČILIN OTAC: Ajmeh, pođ' se uzda' današnji dan u riječi! Izgubila se je vjera na svijetu, nije se koga uzdat u sadanje brijeme. Poću, naći ga t' ću prid Lučilom, prid vragom i prid njegovijem ocem; ovdi se nije oglušit. [........] Stav' pamet, er se ćeš nać inako veoma varan. [........] Vidim kud vodu vodite, vidim kud ova stvar ide; ovdi je trijeba sudom igrat! Čin'te kao ste počeli, već ako ne uzbude pravda u ovomem gradu.

Četvrti čin

uredi

[........]

PJERIN II: Kad sam u milosti tvojoj, zašto neću bit veseo?

PJERINOV OTAC?: Ištom nastoj da si poslušan svekru tvomu. [........] S ovom stvari meni nije cknjet. Ne bi zlo bilo da ja pođem bit gvozdje, dokle je vruće.

LUČILIN OTAC?: Ugodi ćaćku, ako hoć' starosti dočekat. Ćaćko ti je našao djevojku. Nemoj ti, kao čini sadanja mlados: "Nije lijepa, ljevšu bih!" Što ti ćaćko dava, ono je lijepo i tebi budi drago, er si i ti ćaćku drag.

PJERIN II: Ja sam za učinit sve što je ćaćku drago.

LUČILIN OTAC: Š njim si govorio i od ugođaja ste? Sve ti čestito! Što je starijem drago, to je zdravje mladijeh, to je njih dobro.

[........]

[?]: Vrte se oko one krčmarice. Bez glave, bez gospodara, kuća je za pustit. Tko bi se to od tebe nadao?

Haljine si promijenio, da rečeš: "Šuma t' mati, ja nijesam, - ne znam te".

Vlastelin je, vlasteli se vlasteoski nose.

[........]

MRVA: Pijero, tako li bi pravo? Ovakoj svako biva koja se u vas uzda! Sve psi! Sjetna, koje slatke riječi, koje obećance, a pak, sjetna, - ah Bože! Bog sve vidi!

PJERIN: Reci mi što je, er sad umrijeh!

MRVA: Ne boj se, umrijet ćeš i pridat ćeš Bogu razlog. Ah, Bože, ti svakoja vidiš.

PJERIN: Tko vam je što nalagao?

MRVA: Bezvjerniče jedan!

PJERIN: Ajme, nož mi zabode Mrva u srce!

MRVA: Oženi se! Oto vam zrcalo, ogledajte se! Obesel' se, rodio se je djetić, - rodio se ja pakao! Zli vi i oni, - umri svak!

[........]

MRVA?: Zašao si, gospodaru; ovdi nije koga pitaš.

[........]

MRVA?: Što se volovi imaju tužit, to kola škriplju.

PJERIN: Nesrjećo moja, vidim er me slijediš! Čin, gore neg možeš, er mi je omrzlo živjet. Ajmeh, je li etc.

[........]

OBLOŽDER: Ako je preša, nije sudnji dan.

[........]

PJERIN: Dobra sreća ne bi se meni našla, zla mi se srjeća i sama nameće.

[........]

OBLOŽDER: Taš sit, to ujedno ne može stat. Tko je taš nije sit; a tko je sit težak je. I zbogom, za mene nije knjiga ni knjižnik.

Peti čin

uredi

<poem> [........]

PJERIN II: Koga ne bi tva ljepota privarila, prem bi kamenit bio.

[........]

PJERIN II: Izginu kako magla; od ovizijeh ljepota oči bole. [........] Neću tjerat tko se ne da uhitit. Pušta'mo šale.

[........]

DIJANA?: Obavdva jednom igrom igraju. [........] Bolje sama neg sa zlijem drugom.

[........]

MRVA?: Ti osta kako oparen pas vrućom vodom. Bojim se da se ne oguliš. Pođ' se igra' na piljke i ne umeći se gdje nijesu tvoji. [........] Ti ćeš se vrtjet za krčmaricam kako i pas kad zja na kobasu pod podom obješenu. Na visoko s' pogledao, gdje ne mož' dohitit; vraga izio! Poću tijekom nać gospodara.

[........]

DIJANA?: Dosta tvojijeh! Vele mi si ih skrojio.

[........]

PJERIN II?: Gospodično lijepa, što bi?

[........]

OBLOŽDER: Vidim te, nijesam slijep; znam te, s tobom sam hljeb io; čujem te, imam uši. Dobar ti dan, ako ga hoćeš.

[........]

MRVA: Uljezao je oni nevjernik! Nut, nebogo, vike koja se čini u gospockijeh kućah! Ja te ću, ne boj se, već ako gospodara ne nađem.

OBLOŽDER: Što si tako srčna? Tko mi te je, dušo, ucvijelio? Mrve, moja, grimice, od kojih se prikle čine. - Ja sam mrnar od bunace, ja sam sódat od mira, goja i veselja, za drugo ne valjam iglu; za pirove, za gozbe, za veselja, žî n' ti, valjam, žî n' ti, umijem! Džono se Miškinov ženi: poću se malo prijavit; tu me gotova večera čeka. [........] Pođ' ti svijetu ugodi; a jesu njeki, da ih škaklješ, ne bi se nasmijejali. [........] Kad vidim da je svršeno, tako ću i iskrsnut.

AGUSTIN?: U ime Božije, svemu ćemo red dat. [........] Pušta'mo sada to, drugovja mi ćeš rijet.

[........]

DIJANIN OTAC: Dobar ti dan, ako ga hoćeš.

[........]

PJERINOV OTAC: Tako se čini? Ludu djecu varat i slatkijem ih riječmi laskat. Ukradom li dobri ljudi vijeraju svoje kćeri? [........] Ja sam izgubio sto po sto. [........] Ni mi veće dođi na oči!

[........]

MRVA: Umrijet će od straha; hodi najbrže! [........] Za rijet kako stvar prohodi: ovo je dijete malo pameti šenulo, ako nije zla čes koja se je u drugoga Pjerina stvorila.

DIJANIN OTAC: Je li joj mati doma?

MRVA: Nije, na posjedu je.

[........]

[?]: Što se ovdi čini? Ova je čeljad zaspala.

[........]

[?]: Muči, er je dobio igru.

PJERINOV OTAC: Koju sam dobio igru, ako sina iz morske pučine izmem, koga imam za izgubljena?

[........]

[?]: Bijehomo otišli gori u taracu obhodit kuću. [........]

Sjetna, Dijana će od straha izčeznut. [........]

Neman je, dušom mojom, u njemu. [........]

MRVA: Bezočnika jednoga! Nut gdje nas sotoni, i hoće rijet da nije on bio! Sjetna!

DIJANIN OTAC: Muči ti, pasaljerico! Nut riječî od one gube; nut grintavice! - Nut ove druge: i ti si došla, juhopila?

[........]

MRVA?: Ne bi se jaje izpeklo odkle ga sam ostavila u kući našoj.

DIJANIN OTAC: Stav' pamet, rec' istinu, da ti pak uši ne otegnemo.

[........]

DIJANIN OTAC?: Svrh ovoga ne umijem što rijet, što će sve meni na glavu pasti. Ti kuca' na vrata. [........] Tebi li ide od ruke, tako bez moje riječi, uljesti u moju kuću?

DIJANA: Na što me si doveo?! Srce mi davaše!

[........]

PJERIN II: Vi se upoznavate u mene!

[?]: Kako je iz pameti izišao!

PJERIN: Da ja na čem ostajem? Da tako li je? Od toga se sina ti odričeš?! [........] Nemoj me psovat! [........] Od jednoga sina ktio bi da mu se dva stvore! Ovo ne može bit bez praga i bez vragolija!

[........]

PJERINOV OTAC: Ah, Gospodine Bože, snim li ovo, ali bilj čujem? Vidiš li čudna kaza! Agustin je naša stvar! Tko se ne bi upoznao u ovoga Pjerina i u ovoga drugoga? Je li voda vodi prilična, mlijeko mlijeku? Tako i oni jedan drugomu prilikuju! Krčmarice, obadva su se ujedno rodili i malahni prilikovahu jedan drugomu, tako da ih mi u kući ne mogahomo razaznat. Hvaljen Bog! [........] Je li tko da ti majci kolač uzme? Pođosmo mi doma.

[........]

PJERIN II: [........] Jedan vlastelin bnetački, koji me je bio posinio. [........]

[?]: I ja vas ću do doma dopratit.

[........]

AGUSTIN?: Razumio te sam, neka je meni!


 
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Марин Држић, умро 1567, пре 457 година.