[O Zlarinu, nasrid mora diko][1]
O Zlarinu, nasrid mora diko,
tebe fali malo i veliko,
da ti imaš uzorne divojke,
koje nose narešerlje tvoje,
koje znadu štiti i pisati, 5
brod voziti, motikom kopati;
znadu plesti, šiti i kuhati
i sve kućne posle obavljati,
kao kakve gospode iz grada,
nadaleko ne ima im para, 10
staru svoju uzdržale nošnju,
sa kojom se do danas ponosu,
zimi suknje, a liti fustane,
od kambrika i modre pulane,
oko glave bijeli sudar veze; 15
kako stare tako i mlade žene,
priko prsi burić od škrleta,
zlarinskoga staroga adeta,
oko pasa šarena kanica
a kod nikih svilena pašica, 20
na noge jon, žuti postolići,
pari, dušo, da će poletiti,
u ušima rećine od zlata,
koje visu do pol bilog vrata,
oko vrata žuti se ogrica, 25
u pars'ima svilna kurdelica,
za pasom joj britvica od srebra,
sa istočnih strana donesena,
ka joj služi za ures nje tila,
do potribe obranu poštenja, 30
sva se bili kao golubica,
a lipša je nego paun-tica,
kad prolazi svud se zemlja trese,
u mladiću jadnom srce zebe,
u poštenje nemoj joj dirati, 35
jer će tebe ona osedlati[2].
„Ja san dite od poštenog roda,
to ću držat sve do moga groba,
to me moja majka naučila,
dok sam mala u povojcu bila."
Tako, ćerce, nek ti bude dika,
i tvom Zlarinu ispred Šibenika.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
