Stanovito biće odi
Sreća ne ima vik na svijeti,
I plač i smijeh redom hodi
Jedan drugom mjesto oteti,
I kraljevsko jer pristolje 5
Bije, hara, pogubiva,
A (dan)guba kadgod bolje
Proć ufanju uzvišiva.
Što u jutro zracima se
Svijetlijeme vidi sjati, 10
To istoga večera se
Tmasto gleda čestokrati.
Ko grimiznoj u odjeći
Svijetlo trepti krcat zlata,
Ter vrh puka gospodeći 15
Od kraljestva moć mu je dana,
Sveđ u strahu zapovijeda
Mnoštvu puka podložnoga,
Sveđ se straši, sveđer preda
Od poraza nenadnoga. 20
Čujte о vi, kim je dana
Oblas tuđe vrhu smrti,
I nije vam vik zabrana
Druzijema život strti,
Ako od vas se kogod straši 25
Slab i tužan bez jakosti,
Od vas jači udes plaši
Sveđ vas svojom nestavnosti.
Ne budi iko, ki u svoje
Dobro igda pouzdaj se, 30
I nesreće cijeća koje
Zloj pogubi vik podaj se.
Erbo nebo svojom vlasti
Sve kraljuje i gospodi,
Koji je jučer u oblasti, 35
U tugam se sad nahodi.
Na sjeveru oblak kako,
A na ognju led studeni,
U čas jedan ljudski tako
Dobri budu raščinjeni. 40
I isti tebe dan odmeće,
Ki je gledo tva čudesa,
Er kraljevske kolo od sreće
Vrti odluka od nebesa.