Zgradit vas svijet vrh ničesa,
zemlju cvijetjem nakititi,
nebo zvijezdam uresiti -
velika su toj čudesa.
Da sva laka gori vise,
teška strme, dat red moru,
mjeru i zakon svemu stvoru,
da sva o svom tegu vise -
djela su ovo od tve ruke,
i na oblas tvoju mnogu
lasna biše tebi Bogu,
ne bi t' u njih nijedne muke.
Ma bit rođen i umoren
za stvoren'je griješno svoje,
čudo od čuda drugo ovo je,
negli što bi svijet satvoren.
Nu još veće nahodi se
tve ljubavi čudno djelo
što ti poda tvoje tijelo
da njim čovjek ushrani se.
Ovo je djelo veće od scjene,
a daleko mimohodi
što svijet stvori, što se rodi
i što umrije ti za mene.
Moj jeziče, već se ustavi,
samo u srcu i u duhu,
pokloneć se rajskom kruhu,
reci: ti si moj Bog pravi!
