Mada/19
| ←Šena četvrta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA PETA |
Šena šesta→ |
PAVO: Što prajiš, Obloždere? jesam li ti činio viditi, da nijesam kilav ni da imam nijedne druge nemoći na meni.
OBLOŽDER: Signor, si[1], da mi jesi činio viditi, i zašto se gospoja Lučija vara, zašto si zdrav vaskolik, ma je istina da mi je još nešto rekla, ma ne znam, hoću li vjerovati?
PAVO: Što je rekla, dragi Obloždere? reci liberamente, er sam ja čovjek za delongo te kjareškati.
OBLOŽDER: Rekla mi je, kad si bez rubuna da si grbav i da je veća goba na tebi nego mecarola od tri sića.
PAVO: Da čemu joj nijesi reko, da nije to istina.
OBOŽDER: Zašto te ja nijesam nigda bez rukava vidio, to sam i cijenio, da može biti da je kako ona govori.
PAVO: Hoću da me vidiš bez rubuna; potezi za ovi rukav i za ovi drugi, prolega na skini! para li ti da sam grbav.
OBLOŽDER: Po vraga od žene, što neće rijeti; ti si upravan kо vreteno. Nu hodi malo i obrati se opet na ovu bandu da nu se malo zateci!
PAVO: Ohoj me, jaoh! stropio sam se, sad si, da sam se iskilavio.
OBLOŽDER: Miser, no, miser, no[2], nije ti ništa; ne boj se, digni se!
PAVO: Po rane bore, ove štopele krive su svemu, ma nu mi reci, para li ti se, da gospoja Luča ima krivo ovako me infamati.
OBLOŽDER: Krivo zaisto i neka se stanem š njom, imami joj dati jednu romancinu; in verita[3] mi je žao za prs od ruke, da mi nije pokojna prababa živa i na vjeru bih je vjerio za tebe.
PAVO: Ostavi te balordarije, nego pođi delongo u gospoje Lučije i spoviđ joj sve što si vidio, i kako se varana nahodi, i moli je, da se smisli na mene da me ne drži već u uzi od ljubavi.
OBLOŽDER: Ja ću otiti; ma trebuje štogod Veseli dati, er neće htjet vrata otvoriti.
PAVO: Već mi ne razbijaj červela, otiđi delongo! pralju ti i čekam te doma; ma neka znaš, da nijesam toliko avar, podaj joj ova dva mjendela!
OBLAŽDER: Pi, jebo vrag i tebe i kо bi te služio! Dva mjendela? imaj razlog; ovo je vele rizikati bez koristi, ma ću ga privarit, sad ne imam potrebu ni od Vesele ni od nikoga da me nauči.
Референце
uredi