Mada/20
| ←Šena peta | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA ŠESTA |
Šena sedma→ |
LUKA: Ja sam vidio, Fantažija, sve što mi piše prilijepa moja gospoja Mada, ma zaisto ne ću reuškati: ona hoće, da je ja otidem pitati u oca za ženu, a Gabro je fantastik, neće mi pogoditi, nego što me svjetuješ.
FANTAŽIJA: Ovo se i hoće, kad se iz poklisarštine izide da se monta na oficijo od svjetnika, čekaj, neka mi se u gravitat stavit, er ova karika ima bit ezerčitana s velikom reputacioni — (odi se umivat). О, o, sad govori, gosparu!
LUKA: Nije brijeme od burle, Fantažija, nego te pitam: što bi ti reko, da učinim?
FANTAŽIJA: Da joj pogodiš i što drugo može biti nego da ti reče neću. Kad ti to odgovori, to ti je ađustano svekoliko.
LUKA: Ali kad mi reče: neću, ja imam zaisto dovršiti životom i odi moje iste ruke poginuti.
FANTAŽIJA: A ja gdje ću doć salario skođavati? U vraga! Signor, no[1], ja imam savjet ne otiti tamo, a ja te svjetujem da toga ne činiš. Prvo rizikaj, što bi da bi, a poslije će brijeme nam nauka dati.
LUKA: Imaš razlog i prem ga evo; retiraj se!
Референце уреди
- ↑ Gospodine, ne
