RADMIO i RAKLICA
Ljetni mrak krijaše jur kola sunčana
i vjetric dvoraše ljepšu noć od dana,
služahu zvijezde svim za drage vil steći,
posmijehom veselim odizgar trepteći,
kad govor ljuveni ovi je pustio 5
ukradom združeni s Raklicom Radmio.
Rad.
Gorim, Rakle, s tvojijeh oči,
s tebe ćutim strijel goruću,
tvoj plam slatki meni uzroči
smrtni život, smrt živuću. 10
Gora, zelen, dubje i cvijetje
meni o drugom mislit ne da,
er ljepotom svo'om proljetje
tvu mi Ijepos pripovijeda.
Svakčas lice tvê pribilo 15
u bjeloći danjoj slidim,
tvoje u zori rumenilo
tvoje u suncu lice vidim.
Ljubim te, Rakle mâ, i dike tvê sama
moj oganj mjera jes; 20
ko plame sve moj plam, tač ljepos svaku sam
dobiva tvoj ures.
Rak.
Da te ljubim, moj Radmile,
ove strane htjej pitati,
kê su od mene naučile 25
ime tvoje naricati.
Tebe zove, moj pridragi,
tebe kliče, moj ljubjeni,
i žamorom vjetric blagi
i romonom vir studeni. 30
Slavic ti mlad veli
kroz pjesni primile:
»Hod' ne ckni, Radmile,
Rakle te tvâ želi.«
Put zemlje cvijet prignut 35
veli ti: »Radmile,
hod' sjedi meni u skut
u družbi tvê vile.«
Rad.
Dali blagi bog ljuveni
pogleda me milo odveće 40
i zaplati željnu meni
stavnijem mirom prednje smeće?
Dali rajsko u svjetlilo
moj zatravljen duh prišo je,
kad prigrli tebe u krilo, 45
o jedino dobro moje?
Ah da si blažena, o slatka ljubavi,
od srca stravljena životu gizdavi.
Blažene mê boli, blažene suze mê,
kê želja mâ proli rjekama groznijeme. 50
Rak.
Željeh kroz moj plam gorući
s tobom biti sva mâ lita,
i što žudjeh uzdišući,
eto ispuni noć čestita.
Tijem mâ nijesam, rijet je trijebi, 55
neg sam uvijek, brače, tvoja;
s tebe umire duša moja
i mâ duša žive u tebi.
O česti, kû sresti sad mogoh sred mira
ljubeći, grleći cvijet od svijeh pastira! 60
U krilu tvû vilu s razbludam drazima
uživaj, celivaj, Radmile, željo mâ.
Rad.
Celivam te, mâ ljubavi,
celivam te, mâ gospoje,
celivam te, prigizdavi 65
slavni raju duše moje!
Nu i ti rajskijem tvo'im ustima
celivaj me, moj pokoju;
mê celove celovima
neizbrojnijem plati u broju. 70
Noć vesela vedra ova
kolicijem se zvijezdam zlati,
prem toliki broj celova,
mâ razbludo, primi i vrati.
Sve što možeš ljuvenije 75
celivaj me, željo izbrana,
da na licu strane nije
ka ne bude celivana.
Neka jedan kon drugoga
sastučeni sto'e celovi 80
vrh celova pače istoga
rumeni se celov novi.
Celivajmo celov isti
i med u njem od ljubavi,
da slas celov novi očisti 85
koju celov prvi ostavi.
Na celov se celov trati,
da oni celov platu iznađe
bit celivam tisućkrati
kî celivat bude slađe. 90
Rak.
Evo t' moje lice bijelo,
celivaj ga sred slobode;
evo t' usti, kê veselo
na ljuveni pozov hode.
Koliko vjetric tih 95
livadi po ovoj prosipa cvijeta svih,
toliki želim broj celova tvo'ih drazih;
koliko listja dat
može lug granati, ja gorim tolikrat
za željno vraćati drag celov i primat. 100
Tere jednak s listjem kada
izbrojimo broj celova,
smesti ćemo vas broj tada
i početi broj iznova,
dokle usta, kâ se ljube, 105
ne priuzme broj ljuveni
i celovi nebrojeni
svoj po sebi broj ne izgube.
Rad.
Eto, jakno pčela iz cvijetja,
berem rajske med sladosti 110
iz živoga primaljetja
uzdisane tvê ljeposti.
Gdi celivam ljepos tvoju,
dušo duše mê ranjene,
ondi ostavljam dušu moju, 115
kâ na ustijeh stoji u mene.
Nu kad opet celivati
uzmem dragu tvû ljepotu,
duša mi se tajčas vrati
živa ljepšem u životu. 120
Rak.
Slaci ti su tvo'i celovi,
ah mo'i nijesu slaci tako!
nu ogledaj celov ovi
je li sličan tvomu ikako?
Rad.
Ne čudi se, er tvojima 125
kad mi ustim celov da se,
koju ostaviš mo'im ustima,
u tvâ usta slas vraća se.
Tvoj je slađi, Rakle draga.
Rak.
Tvoj slas veću, brače, plodi. 130
Rad.
Tvoj uzdrži medna blaga.
Rak.
U tvomu se raj nahodi.
Rad.
Da uzmimo to kušati,
da se očito nami ukaže
tko celivan celivati, 135
dušo, umije slađe i draže;
i tko dobit slatku uzima,
da tolikrat celov stvori,
dok dobitnijem celovima
pridobita usta umori. 140
Rak.
Počeh! Ovi ne broji mi;
ovi drugi nazbilj nije;
da ni ovi! ovi primi, —
sa svijem srcem dan ovi je.
Rad.
Dobila si! evo t' usti, 145
celove mi daj bez broja;
dobio sam pače, pusti
celivat se lijepa moja.
Rak.
Dobili smo oba pače, .
jednaka je slas obima; 150
svaki od nas ljubjen, brače,
umorit se ljubeć ima.
Rad.
S srcem srce, ma radosli,
celivaj se sve što može,
srcu umornu da od sladosti 155
iste slasti snagu uzmnože.
Rak.
Duša dušu, moj ljubjeni,
ognjevitijem ljubi ustima,
dokli u dušu duh stravljeni
udahne se s celovima. 160
— Tako tuj dva mlada goreć u ljubavi
prođoše noć tada u slatkoj zabavi,
dokle god razdijeli zavidna njih zora,
noseći dan bijeli s višnjega prozora.
