Pod sjen dubja zelenoga
Vjeran pastijer sta Radmio,
Ter od srca stravljenoga
U mislim se zamislio.
Radmio pastijer, koga vila 5
Rakle bješe svom liposti
U sve ropstvo uhitila
Bez ufanja od milosti,
Tužeći se i cvileći
Zle od sreće na ovem svijeti, 10
Proć Raklici pak vapeći
Ove glase ču se rijeti:
Ljubjena Raklice,
Raju od ljubavi,
Tvoja lijepos, diklice, 15
Me srce zatravi.
Smili se, ah smili
Radmilu vjernomu,
Nek ѵеćе ne cvili
Na svijetu ovomu. 20
Na veselja, na radosti
Ja te zovem, dušo moja,
I ove drage čestitosti
Da uživaš sred pokoja.
Na razblude, na celove 25
Hodi, raju moj veseli,
Tu te srce moje zove,
Tu te duša moja želi.
Uživaj, Raklice,
Ljzuvene razblude, 30
Tve prije neg lice
Svenuti uzbude.
Komu velim? što govorim?
Raklica me vil ne sluša,
Niti haje, što ja gorim, 35
Ona ljubav er ne kuša.
S česa život moj skratiću
Sred gorkoga nepokoja;
Erbo kako ja živiću,
Kad nije sa mnom duša moja! 40
Nesvijesna ljubavi,
Što vrla moć tvoja
Raklicu ne stravi
Cijeć moga pokoja?
