Lipo nam je pod Premudu more,
još je lipje ono drago moje.
Imam rožu, koju san nabrala,
nimam draga komu bih ju dala,
nog jenoga na moru mornara, 5
komu glava na konopu spava.
Ne ženi se, mlada, za mornara,
već se ženi, mlada, za kopača,
kopač ti je svaku večer doma,
tužan rnurnar nanke[1] na godišća, 10
murnaru su ruke od katrana,
kopaču je motika lašćava,[2]
mornarica na pol udovica,
kopačica živa pijanica.
Kopačica kaže mornarici: 15
»Mornarice, napoj me vodice,
ja ću tebe vinca i rakije.«
Zapis:O. Delorko, »Narodne pjesme
sa zadarskih otoka«, rkp. INU 133/1958, br. pjesme: 17.
Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 188.
