Lavinija
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
PROLOG



* * *


                 PROLOG

                 JUTURNA I JUNONE

JUTURNA:
 
   Tužne ti si i usione
glase meni sad donila,
о božice ma Janone,
о kraljice moja mila.
   Jaoh, da tako udes ljuti 5
hoće da ima posred boja
Turno moj brat poginuti
i dospjeti ljeta svoja!
   Da to li će njemu oteta
vjerenica lijepa biti, 10
od latinskijeh strana svijeta
vedra kralja rod čestiti;
   vjerenica od kraljice
njemu Amate narečena,
ka je lijepe djevojčice 15
draga majka i ljubjena?
   Da to li će klete Troje
ovdi narod gospoditi,
i Latine vjerne tvoje
pod vlas svoju podložiti, 20
   ter kroz oblas silnu tvoju,
ti ljubovca kralja od nebi,
ne možeš nam pomoć koju
pri ovakoj dat potrebi?

JUNONE:

   О Juturna ma ljubjena, 25
dvorkinjice moja izbrana,
većma neg ti ja smetena
nahodim se tegaj dana,
   video naše tuge i boli,
a čestite sreće i zgode 30
mrzećega meni toli
trojanskoga vojevode
   Ja u svakom djelu i stvoru
suprotivna i nemila
i na suhu i na moru, 35
kо znaš, svej sam njemu bila,
   tjerajući sedam ljeta
hudi narod vuhoviti
il' progoneć priko svijeta,
da ove kraje ne uhiti. 40
   Osuda me gorko trudi
puna zlobe i nescijene,
kom Veneru bludnu odsudi
tamni Parid ljepšu od mene.
   Ali što je odredjeno 45
među višnjijem bogovima,
sila je, da je ispunjeno,
i da svrhu svoju ima.

JUTURNA:

   Vajmeh, sva sam protrnula,
svu me obhita strah ledeni; 50
molim ti se, što si čula
sve po tanko reci meni.

JUNONE:

   Jutros podoh hitro iskati,
kо je običaj moja svakdanja,
i uhodit i prežati 55
moga Jova celovanja;
   Jova, ki je take ćudi,
da koju god vilu vidi,
hudi hotim svaku žudi,
svaku hoće, svaku slidi: 60
   sad prihvaća tuđe lade,
sad božice višnje tjera,
za vilami sad se krade
od planina i jezera.
   To u njegova proseć djela, 65
stvar sam našla, kćerce moja,
koja me je ljuto smela,
s ke sam puna nepokoj a,
   a to da je on zgradio
vam udese teške i prike, 70
ke je kletvom potvrdio
Flegetonta strašne rike:
   da će od boja latinskoga
sjutra veće svrha biti,
da će Turna brata tvoga 75
brzo život dovršiti;
   da tu tako pri toj zgodi
Lavinija lijepa i znana
Eneji će vojevodi
trojanskomu bit podana. 80

JUTURNA:

   Ah, nesreće naše hude,
ah, može li taj stvar stati,
tomu Eneji da se bude
Lavinija dobra dati.,
   koga porod Askanijo 85
kroz tve djelo, ma božice,
košuticu jes ubio,
bes kraljevske djevojčice;
   košuticu, ka je bila
sva zabava nje pameti 90
i razbluda draga i mila
i najdraža stvar na svijeti.
   Ona cvijeli nje smrt priku,
a ne haje i ne mari
ni o svomu vjereniku, 95
ni о drugoj na svijet stvari.
   A majka ju bratu momu
dava, i tom se vjerom diči,
a od Eneji himbenomu
ne da zavrć cijele riči. 100

JUNONE:
 
   Sve je, kćerce, to za ludu,
ako silni Jove odredi,
da nje odluke tašte budu,
i da vjera taj ne slijedi.
   Suproć vašoj kući je od veće 105
on rasrčen i nemio,
naredbe je tej mrzeće
zloj Veneri naredio,
   da Kupida pošlje sina,
da mlađahnu i nezdrelu 110
kćercu kralja od Latina
kroz najljepšu rani strijelu,
   da pustošna djela s toga
zatravjena sviješ izgubi,
i da Eneu nevjernoga 115
na sramotu moju ljubi.

JUTURNA:

   Sve sam čula, vajmeh meni,
о gospođe ma, ne veće.
Ah, drag brače i ljubljeni,
sasma ti si teške sreće. 120
   S pogiblijom da li tvojom
i s tvom smrti među njima,
ah, i s mojijem nepokojom
ova ženba slijedit ima?
   Tužni ćaćko i žalosni, 125
plači skubi tve sjedine,
tvoj drag sinak i kriposni
u najdražu mlados gine,
   mre branitelj naš hrabreni,
slatko ufanje rodna grada, 130
vito kopje, štit pereni
sve latinske zemlje pada.

JUNONE:

   Nije od suza ovo brime,
nego nastoj, kćerce moja,
da s vojevodom trojanskime 135
tvoj ne čini bratac boja.
   Ako li se s česti hude
pozvat budu na rat kleti,
sve njiove tej požude
ti s načinom hitrijem smeti. 140
   Ženu kralja latinskoga,
našu Amatu nadgovori,
Trojanina prokletoga
na privaru da umori.
   Smrt neka mu podat čini, 145
kad najmanje on se uznada;
sad je vas svijet u hitrini,
svak se sade s varkom vlada
   Od velika čini joj ijeda,
da sva gori ko i smamjena, 150
da ne pazi, da ne gleda,
što je kraljevska čas i scijena;
   da svjet poda mladoj kćeri,
da oca snađe smionom riječi,
za Turna ju neka vjeri, 155
i da mu se staru opriječi.
   Smiono se ovdi srce prosi,
ne ima hvale tko se boji;
tužnu čeljad smjenstvo iznosi,
sve žalosnijem dobro stoji. 160
   Ja ću opet s moje strane
sve načine postaviti,
je da huda čes pristane,
koja tužnom Turnu priti.
   Na požude moje ako 165
višnje boge vidim tvrde,
nemili ću ganut pako
i pakljene strašne srde.
   Tako lasno, kao mliš, ne će
lijepa se udat Lavinija; 170
rijeke od krvi, bune i smeće,
bitće štetna nje prćija.
   S Askanijom ali sinom
Enea hudi grede ovamo
i mrzećom svom družinom: 175
bjež'mo, da ih ne gledamo.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.