Jure Daničić izbavi sestrikinju iz turskog ropstva

* * *

Jure Daničić izbavi sestrikinju iz turskog ropstva

Knjigu piše robinja divojka,
I šalje je Jurju Daničiću,
U knjizi ga lipo pozdravljala,
Pozdravljala Bogom zaklinjala:
Ah, moj ujče, Daničića Jure! 5
Ali ne znaš, ali i ne haješ?
Do tri puta bila zarobljena,
Sva tri puta jesam ubignula,
Sad ne mogu, ujko, dobro moje,
Jer me čuva dizdar od Novoga,^[1] 10
Al me dizdar na otkupe daje,
Iskupi me, ujko, dobro moje!
Nije, ujko, ni velika cina,
Malo više od trista dukata,
I arsija od suhoga zlata, 15
I orlovo krilo pozlaćeno.«
Kada Jurju bila knjiga dođe,
Knjigu štije, a suze prolije,
U komore svoje odšetao,
Pa uzimlje do trista dukata, 20
I arsiju od suhoga zlata,
I orlovo pozlaćeno krilo,
Pak osedla vranca konja svoga,
Na konja se junak primetnuo,
Iđe jašuć gradu od Novoga. 25
Kada dođe gradu od Novoga,
Iđe k vratim dizdar od Novoga.
Božju mu je pomoć nazivao:
»Božja pomoć, dizdar od Novoga!
Imaš koga na prodaju robja?« 30
Odgovara dizdar od Novoga:
»Bora tebi, neznana delijo!
Ja ne imam na prodaju robja,
Nego jednu mlađanu divojku,
Al se ne bi za te pristajalo, 35
Ni za tebe, ni za konja tvoga.« 
Govori mu Daničiću Jure:
»Bora tebi, dizdar od Novoga,
Ti donesi kese za dinare,
Da ti primaš plaću za divojku.« 40
Privari se dizdar od Novoga,
Privari se, ujede ga zmija,
Iđe donit kese za dinare.
Kad to vidi Daničiću Jure,
On mi hvata robinju divojku 45
I meće je na konja prida se
I pobiže, vesela mu majka!
Kad to vidi dizdar od Novoga,
On zavika iza svega glasa:
»Vrat’ se amo, neznana delijo, 50
Ostala ti kruna divojčina!« 
Govori mu Daničiću Jure:
»Bora tebi, dizdar od Novoga,
Tebi kruna, a meni divojka!« 
Opet viče dizdar od Novoga: 55
»Vrat' se amo, neznana delijo,
Da divojci i blagoslov dadem.« 
Za to Jure ništa i ne haje,
Već je konja bolje udario
Za da bi mu bolje pobrzio. 60
Leti konjic kano hitra munja
I pobiže, vesela mu majka!

---

Референце

1. Novi (Herceg Novi) izgradio je kralj bosanski Tvrtko I (1377 — 1391) godine 1382. Od ožujka 1391. pod vlašću je bosanskoga vojvode Sandalja Hranića. Naziv Herceg Novi dobio je u vrijeme vladavine hercega Stjepana Vukčića Kosače (1435 — 1466). Turci su ga zauzeli siječnja 1482. Godine 1538. zauzela ga je španjolsko-mletačka mornarica, ali ga je turska mornarica preotela srpnja 1539; Turci su ga držali 146 godina. U tih 146 godina više su se puta vodile borbe za Novi. Osobito su bili poznati Turci Novljani, koji su gusarili po Jadranskom moru i u Novi odvodili roblje. U brojnim narodnim pjesmama Novi je mjesto gdje se nalaze mnogi turski zarobljenici i zarobljenice.

Извор

Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti, Narodne pjesme o senjskim uskocima, priredio Mijatović, Anđelko, Matica hrvatska, Zagreb, 1983., str. 64-65.

Варијанте

Miroslav Alačević, Narodne pjesme po Primorju makarskom i obližnjim krajinam, 1888, pj. br. 53, rkp., MH 177. Inačice: Ante Mažuranić, Hrvatske narodne pjesme iz Novog Vinodolskog u Hrvatskom primorju, 1889, pj. br. 8, rkp., MH 44; Rukopis Matije Mažuranića, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knj. XIV, sv. II, 1966, pj. br. 46; Fran Mikulčić, Narodne pjesme iz Hrvatskog primorja, 1884, pj. br. 26, rkp., MH 10; M. Ostojić, n. dj., pj. br. 471.

Ima jedna pjesma — »Rano rane Senkinje divojke« — koju je zabilježio prof. Ante Glavičić, direktor Muzeja u Senju, i objavio je u »Riječkoj reviji«, 1962, br. 3 — 4, 95 — 98 — u kojoj se govori kako su Turci zarobili »Senkinje divojke«, među kojima je bila i Klara Daničinka. Iz zarobljeništva su ih Senjani oslobodili. Glavičić je mišljenja da se ta pjesma odnosi na Klaru Daničića, kćer Petra koji je umro 1655.