Gospodin Dživo Sara Bunića pjesniku

Gospodin Dživo Sara Bunića pjesniku
Pisac: Ivan Bunić Vučić

   Arijadna ostavljena
tako lijepo mlada cvili
da diklica ucviljena
Baka k sebi doć usili,

   ki ne samo nju prigrli,
ma za slavu nje podpunu
dâ joj u dar neumrli
usred neba zvijezda krunu.

   Čestiti se vijenac sviće
od neumrle lovorike,
ki se slavno zeleniće
vrh čela ti po sve vike;

   er njoj zapad krunu krije,
a tvoj lovor, kako sada,
zelen je uvik: njemu nije
smrti, zime ni zapada.

   Sad pravo je u tve pjesni,
ti ki vele ljepše skladaš,
neg ista ona nje boljezni,
ljepšoj kruni da se nadaš.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Ivan Bunić Vučić, umro 1658, pre 366 godina.